Veselim se kao malo prase vratiti kući i vidjeti mačkoslavce. Kroz par dana, eto me i startam opet nešto bržim tempom.
Prema redovitim izvještajima dobre svekrve koja je cijelo ljeto glumila tetu čuvalicu, malci su i više nego dobro.
I bolje nego što bi htjela. Naime, čujem da su si proširili “područje djelovanja” pa sve ono što smo lijepo “uvježbali”, sad nije.
Tako su, shvativši da nitko neće: prskati ih vodom, vikati “dolje” i skidati ih s (pre)visokih elemenata, reagirati na činjenicu da ruše sve oko sebe u suludom trku po stanu, dirati žice i sl.; poput 2 poludjela mangupa… radili upravo sve nabrojano.
Malci su se svjetski raširili i još jače pobratimili jer u paru se sve može i više. Shvatili su usput da je tulum u punom jeku, da je sve dozvoljeno i što drugo nego – uživati.
No, dolazim uskoro i neće taj raspašoj dugo potrajati. Netko mora glumiti i zlu maćehu. Dva-tri odgojna špricanja vodom podebljana jednim gromoglasnim NE brzo će vratiti stvari u normalu i opet će oni biti umilni i poslušni macani. Što ne sredim ja, sredit će Gunna :-).
No, dobro… Zaključak je da definitivno nisu patili oni već sam patila ja jer su mi nedostajali i to dvostruko: umjesto jednog, falila su mi dva :-).
A oni? Oni su se jednostavno ludo zabavljali.
