Polagano se vraćamo u normalu. Nakon iskustava prethodnih godina s povratkom kući samo jednom mačkoslavcu, prije Lunu, kasnije kratko Vaiju, sad me čekalo posve novo iskustvo: povratak muškom mačjem paru koji je dobrano pustio korijenje i proširio svoj djelokrug.
Kao što sam i napisala u jednom prethodnom postu, ispala je stvarno fenomenalna odluka odlučiti se na Urija.
Prije nabavke Urija, povratak kući Vaiju obično je bio začinjen melodramom dostojnom holivudskog A klasika. Zadnji put smo se tako vratili nakon izbivanja od tri dana. Da napomenem, Vai je svaki dan imao tetu čuvalicu dvaput dnevno po sat vremena (jednom i cijeli dan sa spavanjem) i bio zbrinut poput najvećeg razmaženka. No, to mu nije bilo dovoljno i odlučio nam je pokazati. I tako, otvaramo mi vrata, dotični stoji u hodniku, pogleda nas prezirno (čak i Gunnu koju obožava, neka i ona zna) tako da shvatimo da je svjestan naše nazočnosti i zatim pokaže što misli o istoj: okrene nam leđa i tako okrenut sjedne ne udostojivši nas više niti pokreta obrvom. Probamo ga pomaziti, a on se samo sjedne dalje okrenut leđima. Poruka jasna, i idiot bi shvatio pa smo, eto, shvatili i mi…
Sad je to izgledalo potpuno drugačije… I ovdje su oboje imali tetu čuvalicu dvaput dnevno (Uri je još klinac i jede dvaput dnevno mokru hranu…), svekrvu, koja je čak i prespavala svako malo da se malci osjete zbrinuti (Nado, i opet hvala, ne znam što da kažem).
I tako, nakon poduljeg izbivanja, puni strepnje ulazimo u stan (točnije, prvo je došao Bobo s Gunnom, a onda ja, no da sad ne kompliciramo), svježe se sjećajući sveopćeg osjećaja krivnje koji nam je nabio Vai kad smo ga samog ostavili na tri dana jer još nije imao Urija. Otvaramo vrata i odmah na hodniku dočekuje nas mala tasmanijska neman, uvećana za dva broja tijekom zadnjih mjesec dana: Uri. Uri zastaje i napeto gleda Gunnu bjesomučno pretražujući sjećanja na nju (još je bebač i Gunna je prvi put otišla na dulje). Nakon pune minute, kliker se pali, klinac shvaća tko je to točno: velika ali potpuno benigna lajavica za njega. Dolazi i Vai (ovo nas je posebno zanimalo) i shvaća da je tu Gunna, ljubav njegova života koju, unatoč pubertetskim pokušajima, ipak nikad nije uspio obljubiti te ju pozdravlja mazeći se repom o nju. Pogleda nas (vječnost za nas) i sve se vraća u normalu kao da nikad nismo ni bili odsutni…no stress.
Mašala! I sad ti imaj samo jednog: dva su zakon!!!
