Odluka je pala!


Urijeva jajca idu „na bubanj“. Malac je postao testosteronac i pol. Usto je hrabar do bola i šeće doma kao paun s repom iznad ušiju cijelo vrijeme. Svjestan je sebe u cijelosti i, što jest jest: razvija se u punom sjaju (od glave i tijela pa sve do dlake) i sve je samo ne klinjo. Pravo britansko muško 🙂

Krunski dokaz gdje je vidljivo kako mu frajerluk izbija iz svake pore:
Uri

Od mačića koji je jedva znao beknuti (jedno vrijeme sumnjala sam čak da ima problem s glasnicama jer bi otvorio usta kao ribica i ispustio nešto nalik mijauku što je u nas izazivalo salve smijeha; uzgred, više nam nije smiješno), pretvorio se u pjevača i oratora svjetskog kalibra. Postao je izuzetno vokalan i glasovnim bravurama i vokalizama zadovoljio bi i odsjek za pjevanje na muzičkoj akademiji. Svaki dan u njegov operni repertoar ubrojim neku novu notu i novi izraz. Od one polunijeme ribice danas nema ni -b.

No, pubertetu usprkos, do prije 10ak dana i dalje je u mojoj glavi bio percipiran kao mali bebulino (ok, i sad je, da se ne lažemo…). Bio je to dan kad su nam Vaijevi i Urijevi uzgajivači došli u posjet… Dakle, mali „bebulino“ se pretvorio u alfa mužjaka i machocat-zaštitnika svoje imovine (nemojmo se zavaravati: to je njegovo, nije naše) i prostora. Isprva je bio mio i drag i sladak kao i inače. Do trenutka kad je na svakom članu obitelji Han nanjušio prisustvo svih njihovih 15 mačaka (od toga 3 mužjaka), svih odreda spolno aktivnih. Krenulo je s uzdignutim i trzajućim repom kojeg nije spuštao cijelo vrijeme i koji je tako uzdignut prkosio svim zakonima gravitacije. Nastavilo se hodanjem po sobi iz koje nije htio mrdnuti i trljanjem glave i tijela prvenstveno o Hanove (niti nas nije izostavio) te o namještaj. Propinjao se klinac i na zadnje noge i navirivao posvud kako bi dao na znanje tko je tu glavni. Izgledao je kao lav koji se sprema zaskočiti svoj čopor lavica i ne razmatra ne kao odgovor. Pa je uslijedio jedan onak’ lagani gric Marinine ruke pa malo i moje. Da smo nastavili, mislim da bi nas prekrojio. Kulminacija je nastupila kad je počeo doslovno režati i prijeteći hodati prema maloj Heleni koja je onak’ razdragano, ne sluteći ništa, pokušavala podragati malog bebulinca. Moj pseći mozak htio ga je rastaviti na dijelove ali iskusna Marina me je spriječila i rekla: da, hoće to tako kad namirišu hrpu mačaka, još k’tome na svome prostoru. Ti vrapca, moj mali bebulino je opičen i lud k’o šlapa i ponaša se kao najveća frajerčina u kvartu! Da ga nisam htjela zviznuti i skratiti za glavu (opet pseći mozak), još bi i ponos osjetila: mali raste 🙂 No, ponaša se kao Mr. Hyde u punom opsegu. Nakon što su Hanovi otišli, unezvjeren je hodao cijelu noć, na Vaijevu „radost“ obilježio 100 puta njihov WC (srećom, ne zapišava nigdje) koji je ujutro izgledao kao „mirisno“ minsko polje, izmijaukao se pošteno i promuknuo, a ja sam strepila hoću li suha i neobilježena doživjeti zoru.

Dakle, micek je pop… skroz naskroz i jajca će uskoro morati postati daleka prošlost. Imamo samo jedan, nedavno ustanovljeni problem: jajca se nisu spustila. To je nevjerojatna ironija. Ovakav hrabri (on se ni veterinara ne boji: kad ga je pregledavao, ništa se nije stisnuo od straha) pubertetlija koji bi valjda spario muhu u letu i zaštitio cijeli čopor mačaka od uljeza te bio glavni frajer među curama, nemre zapravo niš’. Uslijedilo je malo surfanje s moje strane. Neke stvari već znam no nadopunila sam svoje znanje. Dakle, kod mačaka je ova situacija puno rjeđa nego kod pasa. Testisi se ne spuste u mošnju (razloga može biti nekoliko no zapravo je nejasno zašto se to zbiva) što se inače kod mačaka zbiva oko drugog ili trećeg mjeseca starosti no može potrajati i do 6 mjeseci, i to nazivamo kriptorhizam. Može biti jednostrani (unilateralni) ili obostrani (bilateralni). Ako zaostanu u trbušnoj šupljini, to je abdominalni kriptorhizam, ukoliko zaostanu u preponskom kanalu nazivamo ga ingvinalnim kriptorhizmom, a ako su u neposrednoj blizini mošnje, govorimo o preskrotalnom kriptorhizmu. Obostrani kriptorhidi su najčešće neplodni jer se zbog previsoke temperature trbušne šupljine ne može odviti spermatogeneza. Zaostali testisi se moraju izvaditi jer su skloni torziji i tumoru testisa. Ova zadnja činjenica mi je bila nova i dala točku na -i u vezi odluke o kastraciji.

E sad, veterinar (dr. Ljolje) mu je napipao jedan (mačji testisi su jaaaako mali) i to lijevi no desni nije. Lijevi se nalazi u preponskom kanalu, a desni vjerojatno negdje u trbušnoj šupljini. Rekao je kako će vjerojatno napipati drugi kad bude pod narkozom jer će tada biti opušteniji. A ako ne, pronaći će ga pomoću ultrazvuka ili prilikom kastracije na koju ide u veljači.

Ovo je meni osobno doista korisno saznanje jer dosad sam mislila kako smo možda i na dobitku i kako moj slatki novopečeni pubertetlija ne mora pod nož jer se zapravo samokastrirao. No, ništa nije dalje od istine. Čovjek uči dok je živ.

A do veljače, potpomognuti Urijevim novopronađenim pjevačkim sposobnostima, pokušat ćemo sami sebe uvjeriti kako je spavanje – daleko precjenjeno :-).

okrenuta glavica obradjeno


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *