Otvorena je sezona lova na vlasnike pasa na srednjem Jadranu


Zadnjih dana čudom se ne mogu načuditi. Predio Jadrana oko Zadra postaje potpuno pet unfriendly.

Sve je zapravo započelo još krajem prošlog ljeta u Šibeniku zabranom dovođenja pasa na travu ispred zgrade Županijskog i Općinskog suda, u park na Baldekinu, na zelene površine na rivi, a nisu bili dobrodošli niti na dječjim igralištima, cvijetnjacima, javno uređenim površinama te na plaži Banj. Bila je to reaktivacija prastare odluke iz 2008., odluka protiv koje su se Šibenčani momentalno pobunili. I uspjeli ishoditi poništenje. Šibenčani su živi dokaz one da ako se sam ne pobrineš za sebe, sigurno nitko drugi neće. Osobito neće političari. Tako da 5+ za vlasnike pasa Grada Šibenika!

Španjolska inkvizicija dolazi kad joj se najmanje nadaš. Ove godine, bez najave, pojavila se prvo u Biogradu. Točnije, na biogradskoj šetnici gdje su osvanule table potpune zabrane za pse za koje je kasnije rečeno da su greškom postavljene. Trebale su to, navodno, biti table sa zabranom kupanja za pse.  Za utjehu svima koji su u Biogradu i požele okupati tamo svoje pse (jer, naravno da nema plaže za pse): gradonačelnik „tješi“ tvrdnjom kako se psi mogu kupati izvan grada. Baš mu hvala na toj informaciji jer da nas time nije prosvjetlio, pitam se kako bi dalje.

zabrana-za-pse

Zašto je ovdje uopće i aktivirana pseća inkvizicija? Navodno su se gosti žalili na pse. Super je kako u ovakvim situacijama uvijek ispadne da se tamo neki fantomski gosti (nikad to nije nitko s imenom i prezimenom), a ponekad i lokalni stanovnici, žale pa ih onda dobrostiva gradska uprava posluša i metne zabrane. Zanima me jel’ s istim žarom i nadobudnošću poslušaju i suprotno: kad se neki vlasnik psa požali da nema kamo sa svojim psom. Sigurna sam da ne. Jer, represija je uvijek bila jednostavnija za sprovođenje.

Lov na vlasnike pasa se nastavlja, pseća inkvizicija aktivirala se i u Zadru.
Za Zadar ćemo predvidjeti malo više prostora jer ovdje to poprima epske razmjere. Neki vijećnik ili svi definitivno imaju PTSP na pse. Zabranjeno je puštanje pasa bez uzice. Valjda svuda prema tom izričaju. Zabranjeno ih je uvoditi, redom: u građevine javne namjene, trgovine, tržnice, groblja, dječja igrališta, športske i rekreacijske terene, sajmove, javne skupove, plaže, kupališta i slično (ovo slično osobito obožavam), zelene javne površine koje su uređene kao cvjetnjaci, travnjaci ili povrtnjaci. Jednom rječju, pas ne smije više prismrditi niti na jednu zelenu površinu.
Da ne bi bilo ikakve dileme, zabranjeno je kupati pse posebno oko Orgulja i Pozdrava suncu. Jer, tamo je more osobito čisto kad se uzme u obzir da prolazi hrpetina brodova budući je to ujedno i ulaz u gradsku luku.
Sad kreće ono pravo: izvan stana i dvorišta obiteljske kuće pas mora imati brnjicu! Nema veze što je zakonom RH propisano da samo određene pasmine moraju nositi brnjicu (ne kažem da se slažem s tim no to sad nije tema) i što je ovo zapravo protuzakonito za sve ostale. Grad Zadar (točnije, negovi vijećnici) zapravo zna najbolje i pokazuje tom zakonu treći prst.
Kažu oni tako da će tako sačuvati zelene površine, a i higijenu i zdravlje građana.
Pa, kad im je to tako bitno, neka se malo prošeću tim istim zelenim površinama kao i po plaži i neka nas informiraju čijih to kakica u grmlju na tim mjestima ima najviše: psećih ili ljudskih? I molim analizu smeća. Danas sam proročki raspoložena pa proričem uz pomoć svojeg 3. oka: ommmmm: naći ćete, dakle: opuške, ljudske kakice, konzerve, ostatke hrane, stare deke (vidjela jučer), potrgane karimate, boce, stare udice, odbačene igle i da ne nabrajam dalje. Sve sami pseći arsenal, naravno.
Najbolje, ipak, ostavljam za kraj! Ivana Dadić, stručna suradnica za informiranje i protokol Grada Zadra, izjavljuje krunsku rečenicu koju citiram: „Ovim odredbama nastoje se potaknuti građani da brinu o svojim psima i izvan stana ili obiteljske kuće. Dakle, sve je ovo zapravo humanitarnog karaktera u korist pasa za čiju im je dobrobit, zapravo, najviše i stalo. Nisam znala. Oprostite onda, molim vas. Evo, idem odmah pobrisati objavu. Ili možda, ipak, neću.
Nadam se da će se i Zadrani, poput prošle godine Šibenčani, pobuniti protiv ovog psihološkog i fizičkog napastvovanja. Jer, kad podvučem crtu, tu se radi samo o takvom teroru ali i o igrama moći kojih se igraju zadarski vijećnici. Poput neke strateške igre u kojoj vuku svoje figurice, ovisno koliko su u kojem trenu jaki u toj igri.

Kako uvijek, unatoč trenutnoj ljutnji koju osjećam, volim završiti primjerima dobre prakse, tako bih navela pozitivne primjere.

Prvo izvan HR…

U Italiji, poslovično naklonjenoj ljubiteljima pasa ali i turistički mudrije orijentiranoj, na obali tako niču kilometarske plaže predviđene samo za ljude s ljubimcima. I, naravno, za to beru i pristojnu lovu. I neka im, to je posve ok. Jer, vlasnici pasa su uvijek spremni potrošiti kako bi njihovi ljubimci bili dobro zbrinuti. To nikako da shvati i Hrvatska gdje turisti sa psima, uglavnom nisu dobrodošli.

Kroz cijelo središte Englischer Garten-a u Minhenu kroz koje protječe rijeka Isar, dopušteno je šetanje pasa bez povodnika. Dopušteno je i kupanje i to, gle grozote, kupanje tamo gdje mogu i ljudi. I nema problema. A ako nečiji pas i napravi problem, iz prve konzerve iskoči policija (jer, tamo se zakoni  zaista i sprovode) i kazni vlasnika (ovisno o njegovoj plaći) tako da ovaj živi na zelenim juhicama idućih godinu dana. Nikom mudrom tako ne pada na pamet puštati agresivne pse.
Još nešto, u U-Bahn (podzemna željeznica) se normalno može ući sa psom i to bez brnjice i bez karte. Kao i na sva druga javna mjesta.

Ajmo sad malo dobre primjere u HR…

Većina mjesta na Kvarneru i u Istri imaju svoje pseće plaže. Istra je i inače puno dobrostivija prema vlasnicima pasa uvidjevši da su i oni dobar dio zarade gdje se pokazalo da Istra tradicionalno zna dobro zbrinuti gosta, imao on psa ili nemao. Suprotno uvriježenom svehrvatskom mišljenju (da, polagano se ipak mijenja no ovisi gdje, što dokazuje i najnoviji zadarski slučaj koji je korak unatrag, a ne unaprijed), dobro zbrinut gost nije onaj kojem se samo ponude sunce i more.

Da ne budem nepoštena, znam za jednu pseću plažu i u Starigrad-Paklenici. Mala je al’ se broji. Pogotovo kad se vidi obližnji Zadar. No, s druge strane, u istom mjestu je nedavno osvanulo i bezbroj tabli za zabranu kretanja pasa pa smo nekako na istom.

Trenutno, po mom saznanju, Crikvenica je najsvijetlija točka. Naime, ne samo da ima plažu za pse već na toj plaži postoji i kafić za pse. Vlasnici kafića oduševljeni su svojim psećim gostima za koje kažu da su izvrsni i manje zahtjevni od većine ljudi. Vlasnicima želim brdo para i zaradu od sveg srca. Prvom prilikom i sama ću tamo ostaviti novce.
Uživajte u pogledu prvog kafića za pse (fotografija preuzeta sa stranice http://www.jutarnji.hr/life/vaumijau/foto-raj-za-pse-u-hrvatskoj-na-plazi-u-crikvenici-nude-im-pivo-sladoled-i-daske-za-surfanje/4527545/)

Monty’s Dog Beach Bar, Crikvenica

Ovdje ću završiti no ostaje mi gorak okus u ustima radi zadarske zabrane no i nada kako će se Zadrani dići na noge protiv ovog apsurda i ne dozvoliti da vlasnici pasa budu građani drugog reda.


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *