Nekoliko tjedana nakon prošle objave o tome kako smo i službeno krenuli na nosework, Zurkica je došla i do ispita.
Mali podsjetnik iz prošle objave na to što je točno nosework: LINK
Od prvog sata tečaja bila je stvarno predivna i sve je teklo glatko. Moja odluka da ju prvo pustim da dozrije, a onda se počnem baviti nekom disciplinom, bila je dobra. Malo su joj se posložile „kockice“. Njen temperament je i dalje jednak no ojačali su joj fokus i radna kondicija što nam je omogućilo daljnje napredovanje.
Izašli smo (28. 1.) na ispit prvog stupnja no odlučila sam isti dan, prođem li prvi stupanj, pristupiti i ispitu drugog stupnja jer sam je već počela učiti i izrađivati svemu za taj daljnji korak.
Prvo o prvom stupnju… Na prvom su stupnju 2 traženja:
- pretraživanje 7-10 predmeta u kojima se traži jedan miris (klinčić) u vremenu do max. 2 min.
- pretraživanje unutarnjeg ili vanjskog prostora do 20m² u kojem se također traži jedan miris klinčića no u vremenu do max. 3 min.
Oba traženja odradila je prekrasno i fluentno s motivacijom koja nije padala te je i nos bio stabilan. Jednom je kratko zastala u traženju prostora i kratko digla nos pa ga vratila kad sam prišla što je rezultiralo redukcijom bodova. No, sve u svemu, 98 od 100 bodova je zaista divno i ja sam prezadovoljna 🙂
Odmah smo pristupili i ispitu drugog stupnja…
Na drugom su stupnju isto 2 traženja no u svemu se ide korak dalje. Tu su:
- pretraživanje 3 – 5 različitih vozila prilikom čega se traži 2 mirisa (miris klinčića i/ili anisa) u vremenu do max. 3 min.
- pretraživanje unutarnjeg ili vanjskog prostora do 40m² u kojem se također traži 2 mirisa (miris klinčića i/ili anisa), također u vremenu do max. 3 min.
I, naravno, sve je korak naprijed te se uvode i ometanja, ne sklanjaju se već pronađeni mirisi, a od psa se traži veća samostalnost.
Na žalost, ovaj ispit nismo prošli jer nam je usfalilo vremena u pretraživanju prostora (na vozilima je pronašla sve vrlo brzo). Jedan je miris brzo makrolocirala i dosta se tamo zadržala no nikako ga nije mogla mikrolocirati i krenula je dalje. Tu je bila i moja greška jer sam je, vidjevši da joj ne ide, pozvala dalje mislivši je kasnije vratiti.
Iako ispit nismo prošli, dobila je sve pohvale suca, a što je najvažnije, ja sam njome bila izuzetno zadovoljna. Zaradila je moj potpuni respekt jer je tražila bez da je stala preko 5 minuta (sveukupno), bila je vrlo motivirana i predana i uporna. I bila je vrlo samostalna ne tražeći moju pomoć. Dvije najbitnije stavke koje sam htjela na tom ispitu postići su da joj ne padne motivacija (da se rasprši što zna biti njen problem) i da pokaže svoju samostalnost jer je to ulog u daljnji rad. Što se povećavaju stupnjevi ispita (ima ih 3), to pas treba biti samostalniji i precizniji.
Lijepo je proći ispit, naravno, ali je najljepše otići kući zadovoljan, a ja sam bila baš superponosna na svoju reaktivnu curku koja je zadnjih mjeseci pobijedila samu sebe u puno stvari.
Taj dan nitko nije prošao dvojku; možda je nešto jednostavno bilo preteško. Iz moje, ljudske točke gledišta nije bilo preteško no tko zna što im je zasmetalo. Dešava se to… Sve su to još neiskusni psi i kad dobiju dodatno iskustvo, bit će oni poput izbrušenih dijamanata.
Sutkinja, Petra Čović, sudila je izuzetno korektno (na dvojci je i povećala vrijeme uvidjevši odmah težinu psima) i ovim joj se putem zahvaljujem na dobrom i fer suđenju kao i lijepim opaskama koje će nam sigurno pomoći u daljnjem radu.
Također, puno hvala i Yumiko Yasue na organizaciji i što unosi dašak topline u sve oko nje.
A, prema mom dosadašnjem iskustvu, posla uvijek ima oko raznih sitnica i u tom i jest ljepota rada sa psima. Popraviti ono što se treba popraviti i uživati u svemu ostalome.
Dotad, prvi Zurin ispit koji je prođen sa 98/100 bodova i puno lijepih riječi dvije iskusne osobe koje cijenim (Petra Čović i Yumiko Yasue) te moje veliko zadovoljstvo oko rada zuraste na dvojci, su sasvim dovoljni do prve iduće prilike 🙂
Tek smo krenuli!