Njezino kraljevsko veličanstvo: pudla


Sjećam se kad sam razmišljala o nabavci svoje kraljice, kako sam gutala sve moguće tekstove na koje bih naišla o njima nastojeći se što bolje pripremiti. U moru tekstova, našlo se svega. Od onih koji su glorificirali pasminu do onih radi kojih sam se zapitala želim li uopće pudlu.

No, to je tako sa svim tekstovima o svim pasminama i zbog toga je uvijek dobro uključiti i vlastitu glavu.

Namjera ovog teksta je prenijeti osobno iskustvo, pokušati pomoći nekome tko razmišlja o pudli, a nailazi na hrpu sadržaja u kojima se, zbog pomanjkanja iskustva o psima, jednostavno teško snalazi i popričati o pasmini sa sve 4 na zemlji.

Veličina pudli
Pudle dolaze u 4 veličine (u Americi u 3): toy, mini, srednja i standardna tj. velika (popularno, među ljudima, zvana kraljevska).

Koju će si budući vlasnik odabrati, ovisi isključivo o osobnim afinitetima i uvjetima života.

Manji psi su “praktičniji” u urbanim uvjetima. Možete s njima skoro bilo gdje. Također, iz osobnog iskustva dosad, mogu reći da je vrlo bitno da svaki vlasnik mora moći dići svog psa iz inih razloga: od neke svakodnevne situacije sve do one gdje mu je ugrožen život, a vi ste sami i nema nikoga u blizini da vam pomogne prenijeti psa.

Sama veličina i tip životnog prostora NE uvjetuje veličinu psa. Naglašavam to jer se svakodnevno susrećem s raznim predrasudama tog tipa. Svaki pas mora van i svaki pas treba šetnje i socijalne kontakte. Pas je tamo gdje mu je vlasnik i ukoliko je kod kuće, uglavnom je  miran. Barem onaj odgojeni :-). Drugi je par rukava što je nama, ljudima, praktičnije ali nemojmo tu prebacivati lopticu na pse. Naravno da će veći pas vani istrčati veću kilometražu i u tom smislu zahtijevati više. No, to nikako ne znači da mali pas neće ići u šetnje i da mu se život treba svesti na par koraka oko zgrade što je velika nepravda prema manjim psima. Samo da napomenem, moj prvi pas je bila patuljasta pinčica Tina. Tina je trčala i za biciklom i sa psima 10 puta većima od nje same; bila je satima vani i uživala u pravom psećem životu kao i bilo koji drugi pas, neovisno o veličini.

Koju god pudlu odabrali, treba biti svjestan da, što je pas veći, to je skuplje imati ga: od hrane do groominga jer, logično je: više vremena ćete potrošiti na uređivanje većeg psa. A vrijeme je novac.

Karakter i temperament pudle
Pudla je zaista aktivan i vrlo inteligentan pas i tkogod misli da je to pas samo za krilo i pokazivanje, živi u velikoj zabludi i sebi će učiniti medvjeđu uslugu ako ga nabavi samo zbog izgleda ne uvažavajući njegove potrebe. Ne desi se jednom da zbog krivog odabira pasmine ili precjenjivanja mogućnosti budućeg vlasnika, pas završi natrag kod uzgajivača. Treba biti svjestan da inteligencija nešto i znači. Inteligentan pas istražuje, ispituje i djeluje što znači da mu u tom smislu treba pružiti satisfakciju. Kao i ljudsku djecu, i pseću treba usmjeravati. Loše odgojen pas je krivo usmjeren pas i isključiva greška njegova vlasnika i tu nema dileme. Kako su štenci pudle vrlo živahni, tu ima posla. Štene se neće odgojiti samo.

Manje pudle ranije sazrijevaju, velike pudle su kasnozrele. To znači da ne sazrijevaju s otprilike godinu dana već do 2. ili 3. godine. Sazrijevanje ne znači da će pas koji je karakterno dotad bio tasmanijska neman, s 3 godine odjednom postati čovječja ribica. Možda u nekoj bajci s dobrim vilama koje zamahnu čarobnim štapićem i svi problemi nestanu kao rukom odnešeni bez truda onog koji ih je i dopustio (vlasnika). Možda će se sitno smiriti i uozbiljiti nakon mladenačkog ludovanja ali neće se odjednom pretvoriti iz Marsovca u Plutonovca.

Pudle su senzibilne i ne trpe grub odgoj. Zapravo, ako ćemo iskreno, grub odgoj ne priliči niti jednom psu i uz 1000 današnjih metoda i saznanja koji postoje, odgajati i školovati grubo je samo naznaka da ne postoje znanje i/ili volja.

Osobno imam veliku i iz te perspektive mogu reći da ih ne smeta vrućina, zima, kiša, snijeg ili bilo koji vremenski uvjeti.

Kažu na puno mjesta da pudla zahtijeva iskusnog vlasnika. Ja bih se i složila i ne bih. Naime, teško je toliko generalizirati i reći da su sve ekstremno aktivne ili da su sve npr. umjereno aktivne. Postoji nešto što se zove standard pasmine i on propisuje kakav karakter i temperament mora imati pudla. Ono što je sigurno jest da pudla nije pas za neaktivne ljude. To nije pasivan pas i pasivni i vrlo mirni primjerci su više izuzeci nego pravila. Puno toga ovisi o uzgojnoj liniji, a zatim i o odabiru unutar legla. Nisu svi potomci istog roditelja iste naravi.  Nemojte zaboraviti da svaki pas ima pečat vlastite osobnosti. Poput ljudi. Gleda li, primjerice, netko moju Zuri i kakva je ona, može pomisliti da su sve pudle lude k’o šlape: Zuri je neumorna i ekstremno aktivna i ekstremno jakog lovnog nagona. Ali, ja sam htjela takvog psa i u leglu je ona bila ona “žešća”. No, znam i druge velike pudle i zapravo ne znam niti jednu baš toliko žestoku. Znam neke vrlo aktivne i neke umjereno aktivne. Svakako se ne radi o “mirnoj” pasmini. Ono što je sigurno jest da su aktivne. No, postoje varijeteti i tu mudar odabir čini razliku za budući suživot. Ako želite psa koji nije ekstremno aktivan, birajte takve roditelje i birajte takvog u leglu: nemojte uzeti onog tko je zalaktario svakog brata i sestru kako bi što prije dojurio do vas. Jer, to je onaj trenutak gdje nastupaju kardinalne greške u odabiru s: “Gledaj ga kako je sladak i kako je baš mene odabrao”. I onda nastupa 14 godina patnje i za psa i za čovjeka jer jednostavno nisu kompatibilni i nije to to. A sve radi tih prvih par krivo procijenjenih sekundi poznanstva jer, budite uvjereni, to bi štene tako dotrčalo do bilo koga.

6 veljaca

Dlaka
Nije mit: nema dlaka i to je fantastično. To ne znači da na četki nećete naći ništa jer uvijek postoji ono što se naziva mrtva dlaka. No, nema onog otpadanja i perioda linjanja radi kojeg nalazite dlake u svakom kutku stana i na sebi. Bilo kako bilo, to opet otvara prostor za neke druge stvari koje ne biste morali imate li kratkodlakog ili dugodlakog psa koji se ne šiša. Čarobna riječ: šišanje. Da, morate ih šišati. I četkati i češljati. I ne, nije mučenje ako se pas ispravno nauči još dok je malen.

Pudla nema donju dlaku tj. poddlaku. Kod pasa s poddlakom, poddlaka je vunasta i ona služi kao štit i izolator u kombinaciji s gornjom dlakom. Donja dlaka je ta koja se izmjenjuje i otpada. Pudla toga nema; u tom smislu je njena dlaka više kosa poput naše i drugačije je strukture. Kad se naša kosa ne šiša, ona raste. Tako i pudlina dlaka. Ako raste, moramo ju i češljati, inače se petlja. Petljanje počinje na koži gdje dlaka izbija. Ne na vrhu. To znači da kad ju želimo pravilno očetkati, moramo to napraviti detaljno: prvo sa slicker četkom koja će odstraniti mrtvu dlaku i raspetljati ju i razdvojiti, a zatim i češljem od korijena prema vrhu. I tad znamo da je to zaista i počešljano. Dlaka pudle će na sebe zalijepiti raznorazna čudesa iz šume koja nisu čvrsto u zemlji i ja se svaki put iznova začudim kako se običan list, kombiniran s malo vlage, može tako upetljati. Zbog toga, nakon svake dulje šetnje u prirodi, obavezno prođem Zuri s češljem. Ne radite li to koliko je potrebno, desit će se čvorovi kojih isprva nećete biti ni svjesni i onda ste psu priuštili nezaboravne trenutke raspetljavanja koji nisu nimalo ugodni, ovisno koliko čvorova ima i koliko su veliki.

Ili, jednostavno ošišate psa na najkraće i riješeni ste briga. To je najjednostavniji način. Želite li pufastu pudlu i dulju dlaku, za ljepotu ćete se i pomučiti. Računica je krajnje jednostavna.

Zbog strukture dlake, ona je sklonija zaprljanju i pranje šamponom je češće nego u pasa s drugom strukturom dlake.

Imati pudlu znači imati i dobrog groomera: jednom u mjesec dana ili u dva mjeseca je must have. Može i rjeđe ako je pas kratko pošišan. Dakle, može biti komplicirano i ne mora, odluka je na vlasniku. Ipak, odlučite li se na dulju dlaku i još k’tome u proljeće, dobro pripazite jer klasje vam postaje smrtni neprijatelj br. 1, gori i od krpelja. Zuri je bijela i klasje u njoj doslovno nestane ako ima dulju dlaku; uopće ga ne vidite dok ne prođete češljem ili detaljno prstima. Prvo proljeće s njom desilo mi se da je imala rane za koje uopće nisam shvaćala otkud su. Dok nismo otkrili neprijatelja i – ošišali Zuri.

I sad tu dolazimo do veličine pudle. Jasno je da ako je pudla velika, češljanje, šišanje i pranje jednostavno dulje traju. Ako plaćate groomera, naravno da je skuplje. Vidjet ćete zašto nakon prvog kućnog uređivanja :-).

Također, imate li veliku pudlu, imat ćete i blower. To ne ide jedno bez drugoga. Shvatit ćete to prvom prilikom kad se pas cijeli namoči (kako nema donje dlake, pas je momentalno mokar do kože) i pokušate ga osušiti npr. običnim fenom kada ćete zaključiti da vam bez blowera nema života :-). Blower ili ispuhivač ispuhuje vrlo snažno zrak te tu snagu možete i regulirati. Postoje modeli koji imaju i zagrijavanje pomoću motora te taj zrak može biti i topao. Osobno sam se 1000 puta zahvalila u mislima osobi koja ga je izumila jer nevjerojatno olakšava sušenje koje je nemoguće običnim fenom. Pas je suh začas, a osim što ga tako sušite, nadižete dlaku (imate onaj pufasti efekt) i čistite sve s nje. Pustite li psa da se sam osuši, to će trajati satima i nije zdravstveno nimalo pametno. Zgodno je imati i stol za uređivanje jer je sve nabrojano daleko lakše raditi ako je pas na povišenom.

Shvatili ste dosad vjerojatno da pudle, zbog održavanja, osobito velike, definitivno spadaju u skuplje pse jer vam dosta toga treba (uključujući i vremena) ako si želite olakšati.

Što se dlake tiče, svaka pasmina ima i pro i contra. Stvar je u tome da odvažete što vam je bitno:

  • Kratkodlaki pas: nema nekog osobitog održavanja dlake no ta je dlaka kratka i gotovo non stop se linja (zbog današnjih uvjeta života) s jačim periodima. Može se zabiti bilo gdje jer je kratka i jaka.
  • Dugodlaki pas: kako koja pasmina; neke se više četka, neke manje. Zbog današnjih uvjeta života isto se stalno lagano linjaju s jača dva perioda u godini.
  • Dugodlaki pas koji se šiša (naše pudle): nema linjanja no morate ga češljati. Koliko će to biti ovisi o tome gdje i kako se krećete. Morati ići groomeru ili sami naučiti kako to raditi.
  • Priča s oštrodlakim psima je vrlo slična kao i s našim pudlama.
  • I imate golokože pse no varate se ako mislite da tu nema ništa posla jer imate kožu koja se lagano ljušti pa je potrebno raditi neke druge stvari.

Dakle, sa svakom pasminom je nešto drugo i svaka pasmina ima neke svoje zahtjeve. Onaj koji  razmišlja o nabavci psa, stoga mora sam sa sobom raščistiti o sljedećim kriterijima:

  • veličini psa i ima li uvjeta i pritom ne mislim na stan i/ili kuću već o nizu drugih faktora
  • razini aktivnosti budućeg psa
  • njezi dlake i njenim osobitostima
  • financijskim mogućnostima koje ima za sve što je potrebno da bi tom psu bio odgovoran vlasnik

Mnogi ljudi za svoje pudle kažu da su “strašno ljudske” i moram se složiti s njima. Koliko god ne volim humanizirati jer time činimo psima nepravdu, ima nešto u tome.

Odlučite li se za pudlu, i to veliku (jer osobno pišem iz perspektive vlasnika jedne kraljice), dobili ste vjernog i inteligentnog partnera nevjerojatnog i posebnog karaktera. Partnera koji će vas pratiti u apsolutno svim uvjetima, nasmijavati do suza i činiti vaš život neusporedivo bogatijim.

Dobit ćete njezino kraljevsko veličanstvo: pudlu.

Zuri na Jarunu


7 misli o “Njezino kraljevsko veličanstvo: pudla”

  1. Ljepi i sadržajan clanak
    I sve navedeno potpisujem
    Ponosna sam vlasnica 2 kralja
    Crni Aron star 12 god
    I nestasko Pasha bijeli star 4 god
    Potpuno oprečni karakteri
    Aron ponosan, miran staložen
    Pasha kao da ga je vjetar doneso,razigran brz ko metak
    Stalno trazi interakciju bilo sa nama ljudovima ili sa Aronom
    Jednom pudla uvijek i zauvijek pudla

  2. Drugi put imam pudlu. Volim ih. I onu koja je “ otišla” i ovu. Beskrajno. Čudo su pametne, lude, emotivne, tvrdoglave, prepametne, sve na svitu nauče i znaju i vole vas nježno i čudesno.
    Hvala na predivnom tumačenju pudli. Iznimno točno i dobro napisano. Hvala!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *