E-mail
WWW.LJUBIMAC.COM

GUNNA LUN PSI I MAČKE KIRKA TINA

 

 
 
Bili smo u dalekoj Kolumbiji!
Prije otprilike tri i pol mjeseca ugodno nas je u KOSSP-u iznenadio poziv koji nam je u ime IRO-a (Internationale Rettungshunde Organisation) uputio Dušan Nećak, potpredsjednik istoimene organizacije - pozvani smo da prisustvujemo na V. Kolumbijskom kongresu - III. Latinoameričkom, a XXIII. Međunarodnom tečaju potrage i spašavanja sa psima u Bogoti, Kolumbija, 10-20. ožujka 2006. Budući da je u vrijeme Kongresa naša Svjetska prvakinja Sara trebala već biti u visokoj trudnoći, odlučeno je da ćemo na Kongres otići Gunna i ja.

Kongres je trajao sveukupno dva tjedna, ali većina nas Evropljana zbog poslovnih obaveza nije mogla prisustvovati prvom tjednu koji je bio zamišljen za treninge i tečaj. Latinoameričke zemlje koje su prisustvovale Kongresu bile su Kolumbija ( Kinološki savez Kolumbije i Rescate K-SAR ), Meksiko (Civilni savez za spašavanje), Urugvaj (vojska), Brazil i Čile. Ured IRO-a okupio je slijedeće evropske zemlje: Njemačku, Austriju, Sloveniju, Slovačku, Švicarsku te našu Hrvatsku.

Ciljevi Kongresa bili su:

- proširiti i međusobno razmijeniti iskustva raznih zemalja sudionika,
- evaluirati i službeno ocijeniti operativne, realne sposobnosti sudionika tijekom ispita i
- realizirati međunarodnu suradnju ove specijalnosti u sklopu Američko-Karipske izložbe Kolumbija 2006. koja se održavala istovremeno sa zadnjim tjednom Kongresa.

Cijelu je evropsku ekipu predvodio osobno predsjednik IRO-a Dr. Wolfgang Zörner (što je zaista bila velika čast za sve): Petra Grah s njemačkom ovčarkom Gonshom iz Njemačke, Miha Valić s goldenicom Ukom iz Slovenije, Rudolf Klein iz Austrije s psom g. Zörnera, bernskim plan. psom Quinceyjem, Danka Slabeciusova s velikim šnaucerom Brianom iz Slovačke, Patric Corpataux s malinoisom Saltom iz Švicarske te Gunna i ja. Različitim pasminama koje su dolazile s evropskog kontinenta i njihovim kasnijim prezentacijama rada u Bogoti, IRO je, između ostalog, htio pokazati i da se pravilnim radom i pristupom svaka pasmina može korisno upotrijebiti za ovu humanu svrhu.

Izvrsna organizacija IRO ureda omogućila je prijevoz pasa u putničkom dijelu aviona, a svaki je član ekipe dobio plan puta, oznaku za rukave sa IRO natpisom i bio detaljno upoznat sa svrhom puta i okolnostima u dalekoj Bogoti. Cijelo su vrijeme leta osoblje aviona, ali i velik broj putnika, pokazivali ogromno zanimanje za pse i oni su zaista imali povlašteni tretman dobivši enormne "porcije" maženja i lijepih riječi. Čak su i predložili da se pse, budući da nemaju gdje otići obaviti nuždu tijekom dugog leta, slobodno odvede u stražnji dio aviona da se olakšaju, a oni će to sve bez problema počistiti. Međutim, psi su 17 sati puta i neobavljanja nužde podnijeli nevjerojatno dobro, iako ne i bez prethodnih priprema - dan prije nitko od pasa nije dobio jesti, već im je samo u vodu otopljen prašak koji je, između ostalog, u sebi sadržavao i elektrolite koji pomažu zadržavanju tekućine u tijelu.

U Bogoti je za smještaj članova ekipe određen svojevrsni manastir koji služi za školovanje budućih svećenika i u kojem se svakodnevno tijekom radnih dana okupljaju djeca iz različitih škola. Iako prve noći, slijedeći dugu tradicijsku politiku manastira, pater nije vodičima dozvolio ulazak u sobe sa njihovim psima, slijedeći je dan nakon dugih pregovora donesena povijesna odluka: po prvi puta u povijesti manastira, psima je omogućen ulaz u manastir!
Odmah u ponedjeljak održana je vježba na poligonu Civilne zaštite, gdje su sudionici imali prilike provježbati traženje na simuliranoj ruševini i usput se po prvi put svi međusobno upoznati.
Drugi dan, utorak, označio je početak ispita, koje je sudio gdin. Walter Hoffmann iz Njemačke. Kolumbija je postala članicom IRO-a 2005. godine i započela s organizacijom službenih ispita. Budući da još nemaju nacionalne suce, jednako kao i mi u Hrvatskoj "ovise" o raspoloživosti međunarodnih IRO sudaca što dodatno poskupljuje ispite. Iz tog razloga, ispite imaju samo jednom godišnje i naravno, žele ih u tom periodu položiti što je više moguće. Tako su se u razdoblju od utorka pa sve do subote neprestano odvijali ispiti. Kad bi netko položio traženje prvog stupnja u prirodi i/ili ruševinama, odmah bi nastavio na traženje drugog stupnja iste kategorije. To je bilo strahovito naporno za vodiče i pse jer se svaki ispit sastoji od tri discipline: poslušnosti, prepreka i traženja.

Budući da se u Bogoti neprestano grade novi objekti, pa time ruše i stari, tamošnji vodiči spasilačkih pasa često imaju prilike trenirati na svježim ruševinama, što je bilo tako i za ispit. Ruševina za traženje bila je stara svega 24 sata, a interesantna je činjenica (to na ispitima nismo navikli gledati) da su za vrijeme ispita pravi radnici na krovu cijelo vrijeme nastavili raditi rušeći dalje. Sve to dalo je poseban štih i aromu realne situacije što i je svrha ispita i testiranja svakog spasilačkog psa. Ruševina se sastojala od donjeg dijela podijeljenog u nekoliko manjih prostorija i lijevog dijela na katu na koji se dolazilo stepenicama. Cijelo vrijeme dodatno se ometalo pse lupajući drvetom o prazne metalne bačve što je, kako se kasnije ispostavilo, veća smetnja bila vodičima nego samim psima.

Iako su neki psi imali problema s vodljivosti i oblajavanjem markiranata, većina ih je uspješno savladala postavljeni zadatak. Problem su većini predstavljale stepenice koje su bile jedini put kojim se pas mogao popeti na prvi kat.

U srijedu su krenuli ispiti za traženje u prirodi prvog stupnja. Klimatski uvjeti u Bogoti prilično su drugačiji od onih u Europi (visina od 3000m u šumi i 2600 sama Bogota, klima, visoke oscilacije u temperaturi, vegetacija, mirisi...) i traženje na takvom mjestu je zaista bila prilika za dobru vježbu psima i provjeru stupnja njihove spremnosti.

U četvrtak je konačno došao red i na nas. Na disciplini savladavanja prepreka dobili smo 49, a na poslušnosti 46 od mogućih 50 bodova.

Ispiti traženja u prirodi drugog stupnja započeli su u petak. Područje se nalazilo na jednoj privatnoj hacijendi. Šuma je bila izuzetno gusta, zelena i mirisna sa mnoštvom vegetacije. Tražilo se po putu šaljući psa lijevo i desno 50m. Nakon što bi pas ušao u šipražje na više od jedan metar, nije ga se više moglo vidjeti. Iz tog razloga, pas je trebao biti vrlo samostalan i samopouzdan, a vodič je u njega morao imati veliko povjerenje jer je bilo nemoguće provjeriti da li je pretražio cijeli komad zadanog područja. Tražilo se troje ljudi u 20 minuta na području veličine 100 x 300 m.

Gunna se pokazala u izvrsnom svijetlu pretražujući potpuno samostalno cijelo područje zavidnom brzinom. Prvog markiranta našla je već u prvoj minuti! Drugog markiranta pronašla je par minuta nakon prvog probijajući se s voljom i bez problema u gustiš. Već minutu-dvije nakon drugog, pronašla je i trećeg i time okončala ispit za svega 7 minuta. Pokazala se kao izvrstan radnik koji ne okoliša zaći bilo gdje u svojoj potrazi. Tako smo za svoj rad dobili 197 od mogućih 200 bodova.

Nakon povratka sa traženja na redu je bilo izvođenje vježbi poslušnosti i savladavanja prepreka za ispit traženje u ruševinama koji nas je čekao idući dan. Poslušnost je Gunna odradile dobro i dobila 47 bodova, a na preprekama smo zaradili punih 50 bodova! Sudac je bio vrlo zadovoljan, a niti moje zadovoljstvo nije bilo manje :-)

U subotu je došao red za polaganje traženja u ruševini. Ruševina je bila ista, no proširena dodatnim ''težim'' prostorijama. Tražilo se također troje markiranata u 20 minuta.
Na ovom je traženju Gunna zaista pokazal svoj puni potencijal kao i u sumama. Pokazala je izuzetnu samostalnost. Odmah nakon puštanja, počela se zadržavati u predjelu omanje prostorije zatvorene sa svih strana zidovima, i nakon određenog kruženja da točnije locira miris počela lajati i uspješno pronašla svog prvog markiranta. Drugog je pronašla isti tren nakon puštanja u traženje, a zadnjeg markiranta sakrivenog u veliku crnu vreću svega par minuta poslije, nakon što se izgubila sa vidika u nepreglednoj ruševini. Vodičima je inače bilo dozvoljeno krenuti sa psima na kat s desne strane no samo uz dozvolu suca i tek kad pas sam krene prema gore. Gunna je cijeli ispit obavila potpuno sama dok sam ja praktički stajala ne mičući se s mjesta. Sudac je kasnije jako pohvalio Gunninu ustrajnost i ispričao kako je posve samostalno i bez ikakvog premišljanja ulazila i izlazila iz labirinta prostorija po dvoje ljestava i poželio joj identičan rad ove godine na Svjetskom prvenstvu! Za svoj rad, Gunna je nagrađena sa 194 boda.

Sutradan, u nedjelju, bio je zadnji radni dan u kojem je većina sudionika izvela demonstracijsku vježbu u sklopu velike Američko-Karipske izložbe Kolumbija 2006 čiji su organizatori bili Kinološki savez Kolumbije, a sve uz dodatnu nazočnost predsjednika FCI-a i asistenata cijelog kontinenta u Polo Country Clubu . Demonstracija je bila vrlo važna jer je pomagala vidjeti korisnost pasa u humane svrhe što je koristilo bogotskim spasiocima koji su, iako iskusni, tek odnedavno ušli u sastav Civilne zaštite. Izvedena je bila koreografija u kojoj su svi vodiči sa psima hodali na zapovijedi koje je davao Dr. Zörner. Obuhvaćala je sve elemente poslušnosti te samo traženje. Prikazalo se traženje sa mladim psom, starijim te vrlo iskusnim psom što je publici dalo osjećaj o stupnjevima školovanja spasilačkih pasa.

Između te dvije demonstracije, Gunna i ja smo pred publikom izveli razne trikove što je Dr. Zörner publici predstavio kao specijalni dodatak u pokazivanju spretnosti spasilačkog psa.

Iste su večeri dodijeljene diplome za sudjelovanje i priznanja. Zbroj bodova kazivao je da smo Gunna i ja bili najbolji tim u traženju u prirodi, najbolji tim u traženju u ruševinama te najbolji tim Kongresa za što smo i nagrađeni plaketama domaćina te poklonima Dr. Zörnera u ime IRO-a.

Moram reći na ovom mjestu da 8 dana provedenih u Bogoti nije možda mnogo ali u ono malo druženja sa lationamerikancima mogu o njima reći sve najbolje. To su divni ljudi sa velikom dušom i velikim srcem... Trud koji su uložili u nas bio je velik: od razgledavanja grada pa sve do brige za nas u svakom momentu. Za to im veliko HVALA.
I za kraj, riječi za pamćenje Dr. Zörnera: U gradovima smo svakodnevno svjedoci kako psi ne smiju ovo, ne smiju ono, kako se puno toga zabranjuje, a malo dopušta i kako niti ne slutimo što psi sve mogu učiniti za nas. Ovih dana, a potvrdila nam je to i vrlo pozitivna reakcija svih ljudi na demonstraciji, bili smo svjedoci tome kako su psi spasioci, psi vodiči slijepih, terapijski i slični psi naša budućnost.