Let u Lučkom - 03. 04. 2005. |
 Kao i dan ranije za vrijeme agility natjecanja, Zagreb je obasjalo sunce i okupalo ga veselim proljetnim bojama. Prvi let jednog manjeg dijela Klupske spasilačke trening grupe bio je dogovoren još 10ak dana ranije. Na slici smo Ana s Monom, Sara s Capom, Tibor s Mavom i Gunna i ja.
|
 Kako nikad niste sigurni gdje vas sve spasilačka akcija može pozvati, već dugo sam razmišljala o tome da Gunna nikad nije letjela avionom. Naime, spasilački pas mora, između ostalog, izvrsno podnositi sve vrste transporta, pa tako i avionski. Jer, nikad ne znaš gdje te sve akcija može pozvati, a pas mora biti pouzdan i nakon njemu neuobičajenog prijevoza. |
 Na aerodromu su nas dočekali Mladen Požgaj, naš pilot i kopilot Željko Trifunović. Ovim se putem puuuuuuno zahvaljujem toj dvočlanoj ekipi koja nas je s puno strpljenja vozila u 15minutnim turama koliko je trajao let svakog od nas. Veliko hvala Mladenu, inače mom dragom prijatelju, koji nam se, nakon dugo traženja (dugo smo tražili tko bi nas mogao "provozati" avionom), sam ponudio za ovu vrst prijevoza nesebično ne tražeći nikakvu zaradu. Moram se pohvaliti da je naš kopilot inače bio svjetski prvak u letenju. Nije mala stvar da te vozi svjetski prvak :-)) |
 Za vrijeme čekanja da otpočne naših 15 minuta, Gunna je pravila društvo oduševljenim Mladenovim unučićima Leu i Karlu koji su se cijelo vrijeme natezali sa njom. Gunna je bila oduševljena što se netko njome bavi (a i inače obožava djecu), a ja sam mogla mirno popričati sa još nekim dragim ljudima koje dugo nisam vidjela.
|
 Čekanje...
|
 Napokon je došao i red na nas... |
 Nakon što sam Gunnu "ručno" unijela u avion, ona se poslušno legla na sjedalo vjerojatno se pitajući što može biti gore od avionske buke. |
 No, nakon dvije minute, potpuno se oslobodila gledajući oko sebe i podarivši jedan zvonki "vau" svima u kabini :-) odletila svojih 15 minuta.
|
 Na naše veliko zadovoljstvo, a i na zadovoljstvo i čuđenje pilota i kopilota, svi psi su se ponašali više nego dobro tokom leta, a odmah prilikom izlaska iz aviona i kasnije nitko od njih nije pokazao ni najmanji trag stresa. Na ovoj slici Gunna smireno leži čekajući me da izađem iz aviona.
|
 Ovaj mali test kojem sam podvrgnula Gunnu, pokazao mi je da i u slučaju ovakve, za nju neuobičajene vrste prijevoza, mogu u potpunosti računati na njen doprinos u bilo kojoj akciji. |
