Prvo natjecanje kojem smo Gunna i ja prisustvovali nakon zimske pauze bilo je u subotu 22. ožujka. Organizator je bio moj matični Klub KOSSP "Zagreb".
Vrijeme je bilo zaista krasno, za poželiti. Iako su sunčano vrijeme i više temperature psima teže za podnijeti nakon dulje zime, ipak nam je svima lakše ako nema onih "dosadnih" pojava poput kiše ili ne daj bože snijega.
Tražilo se 5 markiranata u 30 minuta.
Teren za natjecanje bio je smješten odmah iznad sljemenske žičare i bio je vrlo otvoren. No, ipak nije bio lagan zbog velike brdovitosti i posutosti lišćem što je sve zajedno znatno otežavalo trčanje prema markirantima i oduzimalo poprilično puno vremena. Izgledalo je to poput rakovog pomaka - dva koraka gore i jedan dolje. U tom smislu teren mi se nije svidio jer je prevelik dio rezultata ovisio o vodičevoj sposobnosti da se bori sa raznim proklizavanjima ispod nogu što može biti i opasno jer se netko zaista zbog brzine može polomiti. Tu mi se izgubio dobar dio gušta jer sam na momente dobivala dojam da se natječem sama sa sobom u "preživljavanju".
Možda je to i bio razlog što taj dan nitko nije prošao traženje.

Inače, što se same organizacije tiče, ako izuzmemo ovaj teren :-), nemam nikakvih zamjerki i mogu uputiti samo pohvale organizatoru, i kao sudac, i kao natjecatelj.

Vratimo se natjecanju i našem učešću u njemu....

Nakon prošlog ljeta i jeseni Gunna je strahovito smršavila i pala podosta ispod uobičajene kilaže te joj je ponašanje bilo izrazito pobuđeno. Za prošlo Svjetsko prvenstvo sam ju strahovito puno fizički pripremala, kao da sam znala da će teren biti težak. No, nastavila sam sa jakim fizičkim opterećenjima preko cijelog ljeta tako da mislim da sam pomalo i ja kriva za cijelu situaciju - jednostavno, mislim da sam je dosta opteretila što je uzelo danak. Dio rezultata pokazao je da ima izrazitu hipertireozu, a dio rezultata je to pak negirao radi čega ćemo ponoviti neke testove ovo proljeće. Bilo kako bilo, cijelu zimu imala je poštedu i doslovno je samo spavala doma bez ikakvih stresova, rada i uzbuđenja te sam joj potpuno promijenila i prehranu.
Rezultat je bio povratak kilaže, poboljšanje dlake i opća stabilnost u ponašanju, dakle, dobra stara Gunna :-)
No, kao popratni rezultat tu je i trenutna fizička nepripremljenost tako da se to, naravno, odrazilo na ovom natjecanju. Nije isto za psa otići jako u dubinu terena ako je on ravan i otići jako u dubinu ako je teren brdovit. Tako je ovdje Gunna, što je vrlo neuobičajeno za nju, na dijelu terenu postizala nedovoljnu dubinu. Ona je inače pas koji to s lakoćom radi i vrlo je samostalna te čak odlazi ponekad i predaleko u odnosu na mene no ovdje se pomalo zaljepila na mene ne jednom dijelu terena. Također, imala je zbog iscrpljenosti i problema s lajanjem. Bilo kako bilo, sve nabrojano je za nju neobično i rezultat je loše fizičke kondicije te će se to bez problema rješiti povisivanjem kondicije.
Fulali smo prvog markiranta jer tu nije postigla dubinu, a za ostale nije bilo vremena jer je meni trebalo strašno dugo da dođem do markiranta.
Igrom slučaja, baš u trenuitkukad Gunna nije pri kondiciji, dobili smo teren koji je to izuzetno zahtjevao i to je to... Jednostavno, ovo je bio teren za psa s kondicijom i tu smo mi bili nepripremljeni tako da smo traženje završili s 3 od 5 nađenih.

S preprekama sam zadovoljna te smo tu dobili 48/50 bodova. Boljke koje se kod Gunne javljaju su nepotpuno sjedenje prije prepreka zbog velike "nabrijanosti" na njih. Ona jednostavno kad vidi sve te poslagane prepreke, obnevidi od sreće i tu nema pomoći ako nismo puno to vježbali. Drugim riječima, jedni vježbaju odlazak na prepreke, a Gunna i ja neodlazak :-)

Na poslušnosti se vidjelo da napredujemo s pucnjem - strah nije tako velik da upadne u paniku no još postoji. Trenutni problem je da je povezala zastavice u zemlji s pucnjem i svaki povratak ka zastavicama predstavlja "prijetnju". Hodanje od zastavica uopće nije problem. Sam pucanj kao pucanj je rješen - mogu joj puknuti pored uha - ona podigne uši od sreće i čeka nagradu, ne trepne niti obrvom. No, povezanost sa ispitom kao jednom neugodnom situacijom je ostala i to moramo rješavati na potpuno drugom nivou. To je pametan pas - Gunna nevjerojatno pamti situacije, kako dobre, tako i loše. Moj je problem što sam prekasno krenula sa rješavanjem njenog naučenog straha i javile su se popratne komplikacije.
U svakom slučaju, zadovoljna sam generalno iako još ima posla oko svega. Tu smo inače dobili 44/50 bodova.