Oduševljena (kuc-kuc-kuc) s rezultatom na Vaiju, moram ovdje napisati svoje trenutno iskustvo koje možda pomogne i nekom drugom. Vai je operiran 18. 10. 2018. te mu je izvađeno 10-ak oksalatnih kamenaca koji su ga mjesecima mučili. Pokušali smo se prije operacije boriti svim sredstvima (hranom, pripravcima, vježbom) no ništa nije dalo ploda nego je tek odgodilo operaciju.
Da samo kratko pojasnim o čemu se radi kad pričamo o kamencima…
Kad se minerali u urinu potpuno ne otope, stvore se kristali koji, kad se nakupe, tvore agregate koje jednostavno zovemo: kamenci tj. uroliti. Postoje 2 vrste urolita, ovisno o mineralu od kojeg su građeni: struviti i oksalati. Kamenci se, ukoliko su mali, mogu ponekad i izmokriti što je veći problem mužjacima koji su im, na žalost, i skloniji, osobito kastrati. Mogu uzrokovati i cistitis pa čak i začepljenje uretre što može dovesti do vrlo opasnog stanja, nerijetko smrtnog ishoda.
Struviti (nastaju kod višeg PH urina) se često mogu otopiti posebno spravljenim hranama pa se onda izmokre. Oksalati (nastaju kod nižeg PH urina) ne. Prije su oksalati bili rjeđi no danas ih sve više životinja ima.
Otprilike godinu dana poslije operacije, Vai je već lagano počeo nakupljati nove oksalate… I opet ništa nije pomagalo.
Najesen 2020. počeo je opet sve češće mokriti veličinu kuglice oraha i svako malo hodočastiti po wc-u s obavljenim ili neobavljenim poslom, a nama je muka bila od pomisli na ponovnu operaciju (gdje je onda tome kraj?). Pregled kod veterinara pokazao je veliku količina taloga ali i hrpu kamenaca od kojih je najveći bio čak 2mm. Kombinacija lijekova, hrane i raznih dodataka malo mu je pomogla no i dalje su kamenci bili tu; samo su se malo trenutno pomakli pa nisu radili takav nered i štopali uretru.
U tom periodu smo, preko jedne istoimene divne mačje poznanice (Mirela, hvala ti :-*), saznali za Renaloff. Navodno je otapao oksalate.
Nismo imali što izgubiti i odmah smo ga nabavili te krenuli s primjenom. Dvaput dnevno, poput pravih štrebera, davali smo mu preparat kroz špricu svakih 12 sati (1.12ml na njegovu težinu od 5.4 kg). Nakon 4 tjedna primjene, kuglice urina su postale manje od oraha i još češće što je moglo značiti da su se kamenci možda počeli otapati tj. smanjivati utoliko da sad mogu ući i u uretru (tu, naravno, nastaje i opasnost od zaštopavanja). Pomno smo pratili svaki odlazak na wc. Takva je situacija trajala 2 tjedna. Nakon 2 tjedna, odjednom, Vai je počeo mokriti normalnu količinu urina i tako nekoliko dana zaredom pa smo odmah zakazali pregled kod veterinara. Pregled je pokazao da u urinu nema ničeg. NIČEG. Blago je reći da smo svi, i mi i naš veterinar, ostali paf. Za dodatnu provjeru smo zakazali ponovni pregled tjedan dana kasnije no i taj je pokazao isto: mjehur je bio čist. To je bilo prije dva dana. Dogovor je da opet idemo na pregled za tri tjedna.
Uglavnom, zasad je situacija stvarno sjajna. Pogotovo uzevši u obzir činjenicu da smo već bili spremni za operaciju. Držite fige da tako i ostane.
Nismo jedini koji se hrvaju s ovom dijagnozom i upravo zato ovo i pišem: s namjerom da nekom pomognem onako kako su i meni pomogli. I u nadi da će se nekoj dragoj životinjici možda olakšati ili je se čak, poput mog Vaija, spasiti od operacije…