Prvo javljanje…


Bok svima s druge strane ekrana!

Ja sam Mirela ali ja sam u cijeloj priči manje bitna. Bitniji su oni – dinamični životinjski trio oko kojeg se sve ovo vrti.

Zašto blog? Ne zbog moje promocije, ne zbog promocije pasmina, ne zbog promocije ičega… Tek ona osnovna želja svakog prosječnog vlasnika nekog ljubimca da zabilježi negdje i tako trajnije zapamti sve zgode i nezgode koje nam priređuju ta divna stvorenja. I da jednog dana (prijateljujemo s njima znajući unaprijed da smo mi ti koji ostajemo iza njih, a ne obrnuto), kad se okrenem unazad, s veseljem pročitam sve gluposti, živciranja, sprdačine i ine dogodovštine kojima sam bila svjedok i kojima su me obasuli i ponekad nasmijali do suza.
A možda u ovim javljanjima netko i pročita nešto što će mu koristiti, nikad ne znaš…
Ovo je moje prvo “blogiranje” ever i nadam se da će vizualnost i sadržajnost s vremenom postati napredniji 🙂

Pa, krećem redom s time da dame ipak imaju prednost :-)…

Gunna (čita se Gana što na starokeltskom znači bijela), border collie. Iako se o godinama ne govori, mala plavooka je napunila sretnih 14 i “umirovljeni” je spasilački pas. Za sve koje zanima, na ovim stranicama je njen životopis: Gunna.
Gunna je moja pseća srodna duša i jedno nevjerojatno vedro psetance, vječno s jezikom vani (ne, zagriz je dobar, ona jednostavno ima dugi jezik, reći će netko kao gazdarica :-)) koji pokazuje cijelom svijetu. Tolerantna spram mačjih pridošlica, Gunna je mala radosnica, pomalo podjetinjila u ovim poznim godinama. Poseban odnos razvila je s Vaijem kojeg, sad već mogu reći, posebno voli.

Vai (punim imenom Väinämöinen), dok ovo pišem, star godinu i dva mjeseca, britanski kratkodlaki mačak lila boje, vrlo vokalnog karaktera. Uglađen i fin, beskrajno tolerantan, vratolomno spretan i pomalo egzibicionist po tom pitanju, ovaj dragi glavonja (kako ga volim zvati) je pravi mali britanski aristokrat koji nas “obične” pučane često promatra s blagonaklonošću nekog mudraca. On i ja vodimo svakodnevnu bitku oko mokre hrane koju s prezirom pojede na žličicu, bila ona fina konzervica ili pravi slastan komadić mesa. Voli suhu hranu (koju jede valjda zato jer ipak, jesti se mora no daje na znanje da je hrana gubljenje vremena) i sve što vole mladi i misli da je gazda kuće pri čemu je pokušao i pariti Gunnu no odmah je postalo jasno da to neće ići :-).

Uri (punim imenom Urban), mala napast kako njemu tepamo, također britanac, krem-bijeli bikolor, star skoro 6 mjeseci. Beskrajno šarmantan i pomalo tetkast, on je mala šmizla i uvjerena sam, da je ljudskog roda, bio bi savršena gejša s urođenim smislom da ugodi. Prede kao lokomotiva no inače je bezglasan; zatreba li mijauknuti, to zvuči zaista smješno. Više izgleda kao riba na suhom koja otvori usta, a ništa ne izlazi. Potpuno suprotno od Vaija, njemu je hrana najveći smisao života. Osobito mokra koju Vai prezire. Nudi li se meso, nema te prepreke koju ovaj neće savladati, pa makar
slomio sve 4 noge. Po pitanju hrane, on je Garfield (inače, Garfield je britanski kratkodlaki mačak) na kvadrat. U stanju je pojesti sve što u sebi sadrži imalo mesa. Jako se voli igrati i ako se nitko u tome ne pridruži, nema veze, on je u stanju igrati se sam sa sobom i pritom beskrajno uživati.

Eto, to je moja mala i vesela ekipica 🙂

Zasad toliko i pozdrav svim prijateljima najdražih naših lajavaca i mačkoslavaca 🙂


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *