Međunarodna DVRPS vježba

 U organizaciji DVRPS-a (Društvo vodnikov reševalnih psov Slovenije) i uz pomoć Područnog ljubljanskog odjela za zaštitu i spašavanje, od 18. do 20. travnja 2008. održana je spasilačka međunarodna vježba. U ime našeg Kluba na Vježbu smo pošli moja draga prijateljica Ana Viller s Monom (graničarski koli), Božena Skoko s Dexom (mješanac) i Gunna i ja.

Na put smo krenuli u petak popodne s dva prepuna automobila dobro opskrbljena sa svim mogućim "sitnicama" koje bi nam mogle zatrebati. Naime, vježbe ovog tipa za svoj zadatak uvijek imaju vidjeti kako bi spasilački timovi funkcionirali u pravoj katastrofi te su i zadaci tako osmišljeni.
Od timova se tražilo da u radnoj bazi omogućenoj od organizatora (BOO = Base Of Operation) postave vlastite šatore i opremu. U uputstvima koje smo imali od organizatora jasno se vidjelo da će timovi raditi 24 sata počevši od 4 sata ujutro u subotu.
Iz bojazni da 24 sata ne provedemo mokri, cijelim putem do Ljubljane oprezno smo pogledavali u nebo strepeći od kiše ali nebo je bilo obećavajuće. No, nekoliko kilometara pred Ljubljanom - crno nebo i pljusak pokvarili su nam raspoloženje. Ipak, na par kilometara od ljubljanskog Iga kiša je jenjala iako je nebo i dalje izgledalo prilično prijeteće i mračno.
Na Igu u Edukacijskom centru za zaštitu i spašavanje u jugoistočnom dijelu Ljubljane, u 19 sati je organiziran sastanak vođa svih ekipa. Naš Pedigree KOSSP SAR team jednoglasno je izabrao Anu za vođu.
Sastanak je prilično potrajao jer je zbog višejezičnosti bilo potrebno i prevođenje. Naime, tročlani timovi su bili iz nekoliko zemalja: Slovenije (7 timova), Hrvatske (3 tima), Njemačke (1 tim), Češke (1 tim) i Austrije (3 tima).

Nakon otprilike sat i pol, Ana je izašla sa sastanka donoseći nam vijesti: svim vođama timovima je podijeljena karta pomoću koje je trebalo doći do BOO; rečeno je da do kraja Vježbe nećemo znati koliko tražimo unesrećenih; da ćemo satnicu i mjesta traženja saznavati na licu mjesta te da ćemo pokazati znanja iz prve pomoći ljudima, orijentacije i alpinističkih tehnika itd. Organizator je predvidio dva terena tj. dva BOO-a za postavljanje šatora. Mi smo se nalazili na poligonu DVRPS-a (drugi BOO bio je pred vatrogasnim domom PGD Kozarje) gdje smo stigli u kasnim večernjim satima i postavili šator. Mona i Gunna su spavale u automobilima, a Dex u boxu u našem šatoru te su tako svi bili sigurno zbrinuti u slučaju kiše koje smo se još uvijek pribojavali. Nakon zadnjih dogovora zajedničkih strategija traženja, tko je zadužen za što (još u Zagrebu smo podijelili međusobno dužnosti što će tko detaljno naučiti), detaljnog oprobavanja i pregledavanja alpinističke opreme, umorni, oko ponoći, legli smo u šatore. Taman prije nego što je počela kiša... Zaspali smo moleći se da kiša prestane do jutra. No, ništa od toga. Tijekom noći kiša je cijelo vrijeme bubnjala po šatoru imajući svojevrsni vrhunac taman prije nego što su nas probudili u 5 sati ujutro i obavijestili da imamo pola sata za pokret. Zaista, kad pomislite da vrijeme rada tek treba početi te da će se ono rastegnuti na idućih 24 sata, pomisao na kišu stvara zaista crne misli. No, toga dana netko odozgora nas je odlučio poštediti i kišu toga dana sveo na svega par kapi. Ostatak vremena nas je grijalo sunce koje se mjestimično sukobljavalo s tamnim oblacima. Vrijeme nam je odista išlo na ruku i stvari nisu bile tako crne kao što je to izgledalo rano ujutro.
Jedino što smo znali jest da samostalno možemo odlučivati o strategijama traženja, da će se ocjenjivati timski rad te broj pronađenih osoba. Sve ostalo saznavali smo u hodu. Poput prave akcije. Također, rečeno nam je da u ruksaku moramo imati sve što nam je potrebno za 24 sata rada. Ruksaci su bili teški, a najveću je težinu predstavljala voda koja je izdržala taman do zadnjeg traženja.
Broj "unesrećenih" bio je jednak za svaki tim. Većina timova, uključujući i naš, na barem jednom terenu imala je 0 sakrivenih što stvara dodatni pritisak na vodiče. I mi smo imali teren s 0 markiranata što je stvorilo pitanja u našim glavama. Osobito je to bio pritisak jer smo na taj teren došli nakon marša; dakle, psi su tražili pola sata umorni nakon marša i nisu našli ništa što bi potvrdilo njihovo traženje.

Cijeli dan nizala su se traženja za traženjem sa samo jednom pauzom za obrok gdje su nas organizatori vratili u šator na nekih sat i pol. S terena na teren prevozila su nas vatrogasna kola kojih je bilo čak 16. Organizatori su zaista savršeno odradili posao: satnica se poštivala do u minutu, vatrogasna kola su uvijek bila tu na vrijeme, markiranti su svi redom bili više nego upućeni u markiranje, tereni su bili pripremljeni. Svaka čast organizatorima i svim pomagačima jer organizacija ovakve Vježbe sigurno nije lagana, a ova je bila na visini.

Sveukupno smo imali 6 traženja u ruševinama (jedno noćno) i 2 traženja u prirodi (jedno noćno). Sva traženja su bila na različitim lokacijama i sva su trajala po pola sata. Na dvije lokacije smo morali doći sami pomoću karte marširajući pod punom opremom, jednom oko 5 km, a jednom oko 8 km. Oba puta smo imali ograničeno vrijeme u kojem smo morali doći na sljedeću točku traženja. Pri svim marširanjima smo morali držati pse na povodniku kako se ne bi pretjerano umorili jer ih je na kraju marša uvijek čekao sljedeći zadatak traženja.

Dvaput tijekom toga dana morali smo pokazati i sposobnost alpinističkih tehnika: jednom pri prelasku preko potoka gdje smo se spuštali u slobodnom padu sa strmine do druge strane i jednom prelazeći rijeku. Oba puta organizator je uz pomoć Gorske spasilačke službe u Ljubljani osigurao žičaru pomoću užadi. Spasilačka služba ovo je izvela savršeno bez ikakve opasnosti po timove i iako smo dobili trnce pri pogledu na rijeku koju moramo prijeći viseći u pojasu svatko sa svojim psom, osjećali smo se zaista sigurno i izvojevali još jednu malu pobjedu nad samima sobom. Na naše zadovoljstvo, psi su oba prijelaza vrlo dobro podnijeli pokazavši dobru socijalizaciju na visinu. Božena je prva od nas hrabro prešla rijeku i dodatno nas vukla pomažući nam prijelaz.

Kako je to izgledalo s nas obje, možete vidjeti dolje :-)