LUN
Lun
je malo mačje čudo koje me je konačno detaljnije
upoznalo sa predivnim svijetom mačaka, a rodio
se 05. 03. 2002. godine.
Isprva neupoznata sa tom vrstom životinjskog svijeta,
dugo sam birala koju bi macu kupila. Otišla sam
na izložbu mačaka kako bi si olakšala posao.
Nakon što sam već umalo odustala, u rukama gospođe
Snježane Markuš ugledala sam malo klupko iz kojeg
me gledao par predivnih, dubokih, plavih očiju...
Bila je to ljubav na prvi pogled! Sveta birma
još je ljepša u stvarnosti negoli na slikama.
Ovdje posebno želim izraziti zahvalnost
gđi Snježani Markuš iz čije je uzgajivačnice Cherry
Charm pune ljubavi i brige za te
divne životinje Lun došao i koja ga je dva mjeseca
čuvala za mene (a usput i trpila moje višekratne
dolaske tokom Lunova odrastanja ;-)).
Lun je velika maza sa izraženim interesom za sve
i vrlo je privržen obitelji. On je poput vjernog
psića zarobljenog u mačjem tijelu: prati me po
kući, odaziva se na ime, nikad na nikoga nije
pustio kanđe, igra se potpuno netipično mačje...
Prava je suprotnost ostalim Sv. birmama koje su
probirljive u hrani: Lun je izjelica i ne miri
se tako lako sa polupraznom posudom.
OVDJE (*.mov format, potreban quicktime-1Mb) možete vidjeti kako Lun "masira" ljudski trbuh prednjim šapicama. Mace to znaju raditi kad izražavaju zadovoljstvo, a navika dolazi iz dana kada su bili bebe i stiskali majčin trbuh kod sisanja :-)
UZ POSTANAK SVETE BIRME VEŽE SE PREKRASNA LEGENDA:
" U brdima Indokine, točnije u
Burmi, živjeli su monasi sa svojim prekrasnim
bijelim mačkama, žutih očiju kao čuvari hrama
boginje LaoTsun. Kip boginje imao je zlaćanu haljinu,
a oči su joj bile prekrasne tamno plave boje.
Jednoga dana, za vrijeme molitve, hram je napadnut
i ubijen je vrhovni svećenik. Njegova duša se
preselila u tijelo njegove vjerne mačke Shin koja
je neprestano bila uz njega. Mačka je stavila
svoje šape na tijelo monaha i okrenula se prema
boginji. Tada joj je boginja sa smješkom podarila
zlaćanu boju njene haljine te je njeno krzno dobilo
zlaćanu boju, a oči poprimile plavu boju kao u
boginje.Lice,
noge i rep dobile su boju zemlje; jedino su šape
na mjestima gdje su doticale tijelo monaha ostale
bijele kao simbol čistoće.Svi su ostali zaprepašteni
čudom koje se je desilo i pogledom mačke Shin
koji je izazvao strah i jezu među prisutnima.
Monasi su tako lako natjerali neprijatelja u bijeg.
Nakon tjedan dana Shin je uginula od tuge, a sve
ostale mačke okupljale su se oko nje i poprimale
njezin izgled."
Legenda još kaže: "Jao onome tko ubije takvu
mačku, jer taj će trpjeti najokrutnije muke dok
ne umre".