TINA
(1983.-1997.)
Tina
je bila mala, temperamentna ženkica, pasmine patuljasti
pinč. Doživjela je visoku starost - punih 14 godina
kada smo je morali uspavati zbog bolesti...
Često smo ju zvali malim vrtirepkom: nije mogla
biti na miru ni pola minute. Strašno je bila vezana
uz obitelj, toliko da je prestala jesti kad smo
je ostavili na čuvanju kod moje bake koju je isto
jako voljela. Nije se imalo kamo nego vratiti
sa puta. Vrativši se sa puta zatekla sam tu malu
lopticu na infuziji (ništa nije okusila nekoliko
dana) u potpuno izgladnjelom stanju. Plačući sam
ju primila na ruke dok se ona onako slaba šapicama
čvrsto primila za moje rame. Nosila sam ju tako
dva sata tiho joj tepajući... Više nikamo nisam
otišla bez moje Tine sve do njene smrti.
Kod nje nije bilo sredine. Vrlo emocionalna poput
svih pinčeva, pokazivala je ljubav, ljutnju, bio
je to jedan veliki raspon emocija. U jednoj stvari,
Tina je ipak bila jedinstvena - znala se smijati
i kada je to činila bio je to vrlo širok osmijeh
pun djetinje radosti...