|
| |
| Ispit traženja u ruševini, Ljubljana-Krim, 6. 9. 2009. |
Iako od 11. mjeseca prošle godine nisam trenirala ruševine, na ovaj sam se ispit ipak odlučila izaći najviše radi Testa spremnosti koji smo položili prošle godine, a koji traži svojevrsno obnavljanje te licence polaganjem jednog ruševinskog ispita godišnje tijekom tri godine koliko licenca traje. No, računala sam kako je Gunna ipak iskusan pas te da je talentirana za ruševine pa... S par treninga malo smo ponovili gradivo i krenuli na ispit. |
Noć prije sam svirala sa svojim bendom te sam na ispit krenula doslovno sa svirke (brzo kući, presvukla se i krenula) pa sam se na ispitu najviše bojala vlastite dekoncentracije zbog nespavanja. No, hvala bogu, sve je proteklo super i dekoncentracija je nastupila tek na povratku kući. |
Cijeli dan vladalo je prekrasno sunčano vrijeme, a organizacija je bila na nivou.
Prvo je na redu bilo traženje u prijepodnevnim satima.
Sudio je Andrej Stanovnik (SLO) koji je odredio da se traži 4 markiranta (30 minuta). To je bila pametna odluka jer je područje bilo vrlo otvoreno i lako za kretanje.
Prostor je predstavljala poluprazna industrijska hala
koja je većinom išla u dubinu, a manje u širinu. Unutar hale na nekoliko mjesta nalazile su se palete te rupe u podu prekrivene materijalom. Na dnu (cca 80m)
hale bile su metalne stepenice sa polumračnim podrumom. U halu se moglo ući sa tri strane (naprijed, lijevo i desno). Područje traženja obuhvaćalo je i vanjski dio pored desnog ruba hale na otvorenom koji je dijelom bio zarastao u grmlje. Na gornjem dijelu uzdizao se visok
nanos šljunka pored kog se nalazila velika nakupina raznog materijala.
Vodičima je bilo dozvoljeno
kretati se po prednjem ulaznom dijelu hale i vanjskom, desnom rubu.
Unatoč nedostatku ruševinskih treninga, Gunna je radila izuzetno lijepo, sa svojom uobičajenom motivacijom jureći samouvjereno po ruševini.
Prvi markirant nalazio se unutar hale ispod paleta, drugi ispod nanosa šljunka ispod raznih materijala, a treći u onom polumračnom podrumu. Ta tri markiranta Gunna je pronašla vrlo brzo, u prvih nekoliko minuta.
Do zadnjeg joj je markiranta bilo potrebno malo više vremena. Taj se nalazio na stražnjem, vanjskom dijelu ruševine na katu. Do njega se moglo doći po pristupnoj dasci uz bok ruševine.
Tek sam kasnije saznala zašto joj je toliko trebalo...
Naime, vidjela sam je da se vrti po tom mjestu unutar hale nekoliko puta i kasnije sam saznala da su tu neki psi lajali osjetivši miris.
Kako se daska nalazi na stražnjem dijelu ruševine, ona je da bi je vidjela trebala obići ruševinu s te strane.
Gunna je očito nanjušila da je tamo netko no, ona će prije negoli prolaje na sve načine pokušati doći do markiranta i tek kad zadnji pokušaj ne da rezultat, tad će označiti mjesto gdje ga najviše osjeti. Meni se takav način jako sviđa jer to znači da će lajati najbliže mjestu gdje ga osjeti, a sigurno neće napustiti mjesto ako ne uspije prići bliže. Odemo li ikad u pravu ruševinsku akciju, biti ću jako zahvalna na tom načinu traženja. Tako je i sad, vidjevši da s unutarnje strane ne može do njega, pokušala je s vanjske, pronašla put do daske, uspela se po njoj kao prava frajerica koja se ne boji ničega, niti visine, niti drvene pomičuće daske i "vau" - pronašla svog čovjeka :-)
Iako joj je trebalo malo dulje za ovog zadnjeg, završila je svoje traženje 10 minuta
prije vremena - u 20.oj minuti.
Dugo netreniranje ruševina ipak je malo oslabilo lajanje na dva markiranta koje je bilo dijelom intervalsko pa je i otišlo nešto bodova. No, sve u svemu, jako sam zadovoljna s visokih 190 od 200 bodova :-)
|
Uslijedile su poslušnost i prepreke koje je sudila Ana Viller (HR). Nakon fijaska na poslušnosti u Austriji zbog Gunninih strahova od pucnja i cijele ispitne situacije radi toga, to mi je bila najstresnija točka. No, unatoč svemu, odlučila sam odlučno poput narodnog heroja ušetati na lijepe terene KD Krim i iskoristiti zadnja saznanja (drugačija vrsta mog hodanja, drugačije držanje, drug način davanja nagrade) s treninga poslušnosti s Gunnom. I - upalilo je! Definitivno uvijek ima vježbi i detalja za izraditi no generalno govoreći, poslušnost mi je pružila najveće uživanje tog dana jer je Gunna sve odradila sa puno manje stresa, puno otvorenije i uljepšala mi idućih mjesec dana :-) Dobili smo 44/50 boda jer se sjela na vježbi stoj, propuzala par cm na odležavanju, a i vježba puzanja nije naša vježba... No, unatoč sitnim greškicama, ovo je ipak bila poslušnost na kojoj sam uživala i zato - hvala Gunna :-)
Na preprekama smo dobili 48/50. Još uvijek sjeda polovično pred preprekama tako da najmanji trzaj s moje strane može uzrokovati njeno polijetanje s mlaznim pogonom na prepreke. Čim to ne vježbamo, izgleda tako... a nismo vježbali :-)
Eto, lijepo je bilo i naučila sam par stvari i na ovom ispitu i s tim saznanjima idem dalje :-)
ova fotografija preuzeta je sa spasilačke slovenske galerije: LINK
|
|
|
