E-mail
WWW.LJUBIMAC.COM

GUNNA LUN PSI I MAČKE KIRKA TINA

 

 

 
Prva međunarodna ocjenjivačka vježba spasilačkih pasa
"Zagreb 04"
Dana 05. rujna 2004., na prostoru razrušene i napuštene tvornice "Pobjeda" na Zavrtnici (Zagreb), održana je Prva međunarodna ocjenjivačka vježba spasilačkih pasa nazvana "Zagreb 04" gdje smo, osim ostalih, sudjelovali i ja i Gunna. Vježbu je organizirao moj Klub (KOSSP "Zagreb") u suradnji s Odjelom za zaštitu i spašavanje PUZ-a i stožerom Civilne zaštite Grada Zagreba. Samoj vježbi prethodilo je višednevno čišćenje ruševine kako bi se što više smanjili rizici povreda pasa zbog krhotina stakla i metala te staklene vune. Svaka je ekipa dobila skicu ruševine s označenim dijelovima.

Na vježbi su sudjelovale četiri ekipe, svaka sastavljena od četiri natjecatelja. Tri od četiri tima bile su elitne državne slovenske jedinice za spašavanje dok je naša ekipa KOSSP-a "Zagreb" predstavljala Hrvatsku.

Naš tim sačinjavali su (abecednim redom prema imenima): Petra Čović sa zlatnom retriverkom Koni, Tibor Lugar sa zlatnim retriverom Mavom (voditelj tima), Tomislav Zdenčar sa zlatnom retriverkom Tajgom te ja i Gunna.

Cijela vježba sadržavala je sveukupno 5 elemenata koji su se ocjenjivali: 2 vježbe traženja s pružanjem prve pomoći "unesrećenima", transport nestabilnim prijevoznim sredstvom (i traženje nakon transporta) na ruševini, vježbu spretnosti na improviziranim preprekama, vježbu odležavanja i vježbu zajedničkog traženja svih ekipa. Na prve dvije vježbe traženja tražilo se sveukupno 6 "unesrećenih" s tim da ekipe nisu znale koliko je "unesrećenih" na prvoj, a koliko na drugoj ruševini.

Na jednom dijelu ruševine, "unesrećeni" je bio sakriven na vrhu stepenica koje su bile metalne i vrlo strme tako da se rjetko koji pas usudio samostalno njima popeti. Psi su mogli sići samo uz pomoć svojih vodiča. U ovakvim slučajevima, pokazuje se od iznimne važnosti trening pasa na preprekama. Neki "unesrećeni" su bili sakriveni na vrhovima stupova gdje psi nisu nikako mogli do njih te vodičima nisu uopće bili vidljivi. Pronalazak tako sakrivenih osoba samo dokazuje koliko su psi nezamjenjivi u potražnim akcijama jer bez psa takva osoba bi teško bila nađena budući da nije vidljiva.

"Unesrećeni" u atomskom skloništu tvornice nalazio se u mrklom mraku pa su se psi na tom mjestu mogli služiti samo njuhom. Tu dolazi do izražaja iskustvo i samopouzdanje psa. Neki "unesrećeni" su bili sakriveni i ispod sahtova tako da psi nisu mogli do njih, a nisu ih mogli niti vidjeti.

Vježba spretnosti na preprekama tražila je od pasa da se po neprijatnom i nestabilnom materijalu te improviziranom mostu popnu do neke vrsti metalnih polica, prođu kroz konstrukciju nalik na pojačanja za armirani beton (metalna mreža) koja je psima bila najproblematičnija, zatim kroz naslagane plastične vreće te se spuste po ljestvama. Nakon toga, psi su se opet popeli na police, legnuli na jednom mjestu na komandu, prešli preko klackalice i spustili se čime je vježba na preprekama bila završena. Između ostalog, na ovakvoj se vježbi traži od psa da savlada prirodan strah od visine (psi su bili na visini od par metara). U ovoj je vježbi Gunna pokazala svo agility umijeće: kao da je jedva dočekala, jurnula je veselo po preprekama ponašajući se kao da je na agility stazi. Pritom je natjerala svoju gazdaricu koja je (u nevjerici) trčeći iz petnih žila jurnula za svojim psom :-)
U vježba transporta vodiči i psi su prevoženi u velikim, otvorenim metalnim kolicima koje je uvijek gurao ostatak ekipe. Na određenoj točci, vodič i pas bi skočili s kolica i dali se u potragu za jednim "unesrećenim".

Kako niti na jednoj pravoj ruševini ne postoje sterilni uvjeti u pogledu okoliša, buke i sl., tako smo se pobrinuli da i na ovoj vježbi postoje faktori ometanja. Osim ljudi koji su neprestano prelazili preko ruševine, tu je bila i jedna sakrivena zanimljivost: kokoš. Kokoš je bila smještena u kavezu u jednoj rupi te psi nisu mogli do nje. Čak je tokom vježbe snijela jedno jaje :-). Interesantno je da niti jedan pas nije imao problem oko ove distrakcije: niti jednom se nije desilo da pas oblajava kokoš umjesto čovjeka. Nakon vježbe, kokoš je na vlastito zadovoljstvo vraćena u svoj dom.

Kod vježbe odležavanja svi su psi iz ekipe odležavali 20 minuta na mjestu s kojeg nisu vidjeli svoje vodiče. Ova vježba je bila najomiljenija među natjecateljima: dok su psi nakratko predahnuli te popili vode, mi smo se pogostili raznim grickalicama i sokovima prepričavajući događaje s vježbi :-))

Na kraju svake akcije u kojoj se traži po ruševini, ekipa koja zadnja traži mora završiti započetu skicu. Takva skica govori svakoj ekipi koliko je unesrećenih pronađeno (živih i mrtvih) te koje su opasnosti na ruševini. Kako smo mi bili zadnja ekipa, skicu som dovršili mi.

Nakon vježbe uslijedilo je iznenađenje za sve ekipe: iznimno ukusan ručak u restoranu na Zavrtnici. Za vrijeme ručka, opet iznenađenje: svi natjecatelji, suci i markiranti, dobili su prigodan dar. Također, svaki je natjecatelj dobio i priznanje za sudjelovanje. I na kraju: naša je ekipa osvojila izvrsno drugo mjesto s kojim se osobito ponosi jer je konkurencija bila vrlo jaka. Također je stekla veliko iskustvo u pogledu timskog rada koje će zacijelo koristiti u nekoj od idućih akcija.

Moj brat Jurica koji se tek odnedavno uključio u rad spasilačkih pasa te je zbog tog upisao tečaj sa svojom ravnodlakom retrivericom Ikom, bio je jedan od markiranata.

Gunna se na ovoj vježbi pokazala u punom elementu otkrivši čak 5 markiranata! Na moje zadovoljstvo, ona pokazuje strahovito velik potencijal i talent u radu spasilačkih pasa.