Sljedećih mjeseci moram kupiti novi transporter za mačkoslavce. Sigurno se mnogi nalaze ili su se našli u ovoj dilemi u kojoj sam i sama bila: što kupiti, a da potraje? Namjerno ne pišem: da ne bude preskupo jer koliko para toliko muzike. Bolje jedan dobar transporter nego dva loša što sam i sama osjetila na vlastitoj koži.
Zadnjih 13 godina imala sam ovaj plastični transporter s kojim sam kod svakog odlaska veterinaru ispalila na živce:
Naime, tamo treba otvoriti cijeli transporter, točnije skinuti gornji poklopac da bi mačka imali na izvolite jer, naravno, ne osjećaju oduševljenje prilikom izlaska. I nije problem skinuti taj poklopac. Problem je staviti ga natrag. Ove crne plastične kukice sa strane su pomične i plešu vlastiti ples, a sve trebaju biti prema dolje kad se poklopac stavlja natrag. I sve bi to bilo lijepo i krasno da se bar jedna ne pomakne i cijeli proces narihtavanja kreće ispočetka. Kad se to uspije, rešetka koja glumi vrata se sasvim lijepo namjesti. Eh da, i stisnuti natrag te kukice zahtjeva zagrijavanje u teretani i zbildane bicepse. Dakle, ovaj transporter: 0 bodova. Plus što sad imamo King size macane koji jednostavnu ne stanu u ovaj transporter već u neki veći.
Stoga sam, kad je došao Vai, kupila novi transporter koji je bio na glasu kao znatno kvalitetniji. Provjerila sam dugogodišnju bolnu točku: kukice sa strane i bingo: zajedno s većom nosivošću, čvrstom plastikom, super sistemom otvaranja rešetke tj. vrata i ok kukicama, ozarena lica kupila sam novi transporter.
Ozarenost je splasnula prilikom prvog odlaska veterinaru. Kukice su se, doduše, skinule bez greške no, usljedilo je prvoklasno petljanje na sasvim drugoj stvari. U pomoć je uskočio i jedan veterinar, zatim drugi… I tako je nas troje pokušavalo zatvoriti moj novi, bingo transporter. U čemu je nastao problem? One kukice sa strane su super čekale postavljanje i hrabro se držale prema dolje no… one dvije male kukice na donjoj plastici na sredini vrata su bile Sizifov posao. I ona vrata zbog kojih sam bila toliko happy. Prvo je trebalo narihtati rešetku tj. vrata jer se ona ne može staviti naknadno, zatim gornji poklopac (držeći pritom rešetku da ne padne što se desilo par puta) narihtati na spomenute dvije kukice na sredini vrata i zatim sve zaklopiti. Jedna kukica na sredini vrata je odmah pukla, a i ja sam pukla.
I, naravno, odlučila pokušati treću sreću. Dodatno pametnija, poželjela sam ovaj put transporter koji se može otklopiti odozgora i čiji poklopac se otvara lepezasto te se poslije samo zakvači natrag. Transporter koji može izdržati britanca, dakle do sigurno cca 8kg i s kojim neću izvoditi manevre dostojne Davida Coperfielda.
Prvo (hvala Marina :-)) je u obzir došao ovaj (preuzeto sa stranice http://www.zooplus.hr):
A onda su mi apetiti porasli: što ne bih kupila jedan transporter u koji mi stanu oba mačka i da ga ne moram nositi (kičma mi više ne dozvoljava takve egzibicije)? I, opet zahvaljujući Marini (jope hvala) konačno se ukazao ON (preuzeto sa stranice http://www.takuboutique.it):
Transporter koji dolazi s rastavljivim kolicima (ne moram ga nositi), skida se sa njih po potrebi i macani su komotni unutra da ne mogu biti komotniji. Ok, ovaj suncobran mi realno ne treba i stvar puca totalno na mama-beba spiku no to me uopće ne brine. Moja leđa bit će zahvalna, macani će biti sigurniji i bit će im sigurno udobnije nego kad ih ja klataram naprijed natrag kao u brodu.
A slučajni prolaznici? Ma, nek’ se ljudi zabavljaju 🙂