Prije točno godinu dana, točnije 5. 12. 2015. u subotnje rano jutro oko 7:30, umalo sam ostala bez polovice svoje duše, moje predivne Gunne.
Zaslugom divnog veterinara, Brune Ljolje, koji je izveo tešku operaciju tumora aorte čiji se dio odlomio, pao i oštetio jetru (Bruno ju je uspješno sašio) te uzrokovao unutrašnje krvarenje, Gunna je spašena. Bruno i njegova kćer su usto nesebično darovali krv svoga psa Aladara bez čega Gunna, zbog velikog gubitka krvi, sigurno ne bi preživjela.
Nakon polaganog oporavka i fantastične Brunine kirurške intervencije, tijekom idućih mjeseci, velik broj dodatnih ljudi pomogao je njen oporavak: vet. Saša Dujanović, vet. Deana Basar, brojni prijatelji koji su držeći palčeve u zraku poslali puno pozitivne energije, moja mama koja je bila tu i koja je uvijek tu kad je teško, svekrva koja je dežurala danju i moj muž koji je najviše dežurao noću. Čak i malo mačje čudo, Vai, dežurao je stiščući se cijelu noć uz svoju plavooku prijateljicu i grijući ju zajedno sa svim njenim dekicama.
A najviše je podnijela moja ljepotica koja je ipak odlučila provesti još neko vrijeme sa mnom na čemu joj beskrajno hvala jer sam, čekajući ishod operacije, osjetila kako će mi srce pući na dva dijela ode li ispod duge. Jedan od naljepših trenutaka u životu bio mi je kada je nakon dugih i teških 30ak sati nakon operacije za vrijeme kojih je za nas stao sat i skupio se u jednu dugu vremensku točku, konačno nesigurno stala na noge i pogledala nas svojim beskrajno pametnim pogledom.
U meni se tada sve ponovno presložilo i zahvalila sam se na najvećem daru koji sam dobila za Božić 2015. kao i za svaki koji ću ponovno dočekati s mojom malom plavookom.
Danas slavim njen drugi 1. rođendan i zahvalna sam cijelom svemiru što mi ju je ponovno darovao kao najljepši predbožićni poklon koji pamtim…
