Od neplivača do skakača

Ljeto je definitivno finilo, a moj glavni ljetni cilj sa Zuri je višestruko nadmašen.

Naime, pripadam skupini ljudi koja zaista istinski obožava more. Miris borovine, šum valova i svo to plavetnilo koje niče odasvud, na mene djeluje meditacijski i poput pretvarača usmjeravajući me u potpuni odmor duše.

Pokušavam dočarati koliko mi to znači da bude potpuno jasno koliko mi je bitno pored sebe imati psa koji jednako uživa i čini sa mnom savršenu ljetnu simbiozu. Svi moji psi su voljeli more i uživali u kupanju. Tako sam, želeći odraditi svaki korak savršeno, htjela upoznati i Zuri s čarolijom zvanom vodena bajka.

Prvi korak je bio upoznavanje s vodom i sa Zurinim psećim prijateljima koji vole vodu na lijepoj lokaciji slapa Sopot na Medvednici. Zahvaljujući predivnim malamuticama, iskusnoj Astri i mladoj Zimi, Zurin prvi kontakt je bio vrlo pozitivan. Poput svakog pametnog psećeg bebača uspješno je kopirala svoje prijateljice gacajući oduševljeno s njima po potoku i, vidjevši kako i one uživaju, uživala i ona sama.

Sljedeći je zadatak bio: plivanje. Htjela sam da prvi kontakt bude u vodi stajačici da je ne prepadnu valovi i da joj se ne zamjeri slana voda. I opet sam htjela društvo pasa oduševljenih vodom. Ovaj puta su to bile Suzanine Corrie i Vel, dvije border collie curke. Vel je luda za vodom i računala sam da će svoje oduševljenje prenijeti na Zuri. Imala sam pravo jer je Zuri začas uletila u vodu za njima donoseći lopticu, vrhunsko sredstvo podmićivanja za nju jer gine za lopticom. Nije baš išla u dubinu no prvi joj je put i eto… nema uzrujavanja. Iako mi se nekako činilo da baš ne želi u dubinu i da svaki put kad uđe jedva izađe te da puno struže po dnu. No, opet kažem, bio joj je prvi put i bila je bebačica, k’ tome mršava kao prut, a jezero se zamutilo i nije se ništa dobro vidjelo.

Takva kakva jesam, to me ipak previše zaokupljalo i htjela sam finalnu provjeru da vidim kako ona uistinu pliva te sam se odlučila za varijantu vode u koju mogu ući i ja. Bila sam spremna gacati i plivati s njom po Jarunu (inače nema te sile) no srećom, postoji nešto savršeno tik do Zagreba: pseći bazen dovoljno velik da pas baš zapliva s ograđenim travnjakom, agility preprekama, jednom rječju, raj… Ako netko poželi: LINK
Vlasnica je vrlo ljubazna i dopušta i individualne termine za rehabilitaciju pasa ili tek učenje plivanja. Ostali su termini grupni (svi psi su socijalizirani koji tamo dolaze), a cijene više nego povoljne. Tako sam najavila svoju Zuri kao neiskusnu plivačicu i odmah uzela dva sata. Što je sigurno je sigurno, ziheraštvo ne škodi :-).

Ovdje kratka pauzica prije zgode na bazenu radi kratkog upoznavanja pasmine… Standardna pudla je pasmina koja je izvorno stvorena za aport ptica iz vode (ponegdje ih još uvijek koriste u lovu). U tu svrhu ostale su im i plivaće opne između prstiju. Može se nekima sviđati ili ne no njihova najpoznatija frizura (ili stručno: clip) jedna je od najstarijih lovačkih frizura s točno određenom namjenom svakog isfriziranog dijela: bujna dlaka na prvom dijelu torza štitila ih je od hladne vode kao što su činili i pomponi na donjem dijelu nogu (zaštita  zglobova) i na sapima (zaštita bubrega). Obrijani dijelovi služili su boljoj plovnosti. Dlaka na repu i na glavi služila je lovcima da na nju stave vrpce kako bi svatko mogao bez problema raspoznati čiji je čiji pas u vodi. Zato se izvorno rep i kupirao kako bi stajao što uspravnije i vrpca bila što vidljivija. Sad kad shvaćamo pasminu, shvatite moj šok: imala sam TITANIC. Zuri, čija je koordinacija odmalena nevjerojatno visoka; koja nije imala niti tipično šteneće kretanje; koja se bez padova okretala u trku za psima; ta Zuri potonula je kao kamen onog momenta kad se odrazila s daske u dubinu bazena. Kad kažem potonula, mislim to doslovno, a vlasnica bazena mi je svjedok. Majke mi, mislila sam da sanjam kad je pored mene (srećom sam ušla u bazen, just in case) doslovno p o t o n u l a na sve četiri… Povukla sam je gore i, misleći kako je to bio prvi kontakt i kako će sad proplivati, opet je pustila i – potonula je opet no izvukla se nekako ali držeći se poput svijeće. Zadnje noge panično su dolje tražile dno koje nije mogla doseći dok su prednje noge lamatale po površini. Probala sam par puta: svaki put isto. Pametnom dosta. Nisam htjela da joj prvi kontakt s vodom bude totalni šok u borbi za život i da više nikad ni ne primiriši blizu vode tako da sam je izvukla van i stavila ono što sam, srećom, ponijela: pseći pojas za plivanje koji sam imala još od Gunne, a kojoj je to služilo u starim danima da što dulje i kvalitetnije ostane u vodi i uživa punim plućima.

VauLand

Zuri je zaista izuzetno stabilan ali i tvrd pas i upravo zbog tih osobina voda joj se nije zamjerila. Dalje smo vježbali plivanje s pojasom koji ju je uspješno držao na površini. Par puta nakon što bih skinula pojas, ona je opet tonula. No, entuzijazam joj nije splašnjavao.

To je bilo to za taj dan i uskoro smo krenuli na more gdje sam prvih par dana izmijenjivala plivanje u pojasu te donošenje loptice iz plićaka kako bi povezala vodu sa svime pozitivnim. Nakon par dana, napustili smo pojas i polako krenuli plivati bez njega. Pomagala sam joj dižući joj zadnji kraj tijela prema površini, a pomoglo je i samo more koje je gušće pa se već time nešto bolje držala na površini. Onda nam je opet došla i prijateljica Zizi koja obožava vodu i njena jednako luda vlasnica Lana :-), koja je napravila zadnji klik kad se u moru ludo utrkivala sa Zuri koja je konačno proplivala kako treba. Yes!!!

Ljudi moji, moj pas je ludo i sretno plivao, a ja sam bila najsretnija osoba na svijetu.

Dalje je svakim danom bilo sve bolje i bolje. Sljedeća etapa ljetovanja bila je Prižba na Korčuli gdje se okušala i u sunčanju na dasci.

Korcula na dasci

Kulminacija je nastupila kad smo otišli na Vis  gdje smo isto imali svoj privatni molić i gdje sam se i opet uvjerila koliko je Zuri nevjerojatna. Naime, prvi nas je dan gledala kako oduševljeno skačemo s mola i odlučila kako je ono što je super nama vjerojatno super i njoj. Zaletila se s istog mjesta otkud smo i mi skočili i samo odletila s mola u zaletu. U idućih par dana toliko se oduševila skakanjem da više nije niti htjela ulaziti iz plićaka nego skačući s mola. Provalu smijeha jedan dan izazvalo mi je kad je skočila s mola nekoliko puta meni iznad glave dok sam se držala za mol: skočila bi, otplivala pa se vratila van i tako jedno tri puta. Ona je jednostavno osjetila koliko smo mi time ushićeni i ushićenost je prešla i na nju. Dok smo mi umirali od smijeha zajedno s obližnjim slovenskim parom, ona je uživala u svakoj kapi vode i svakim skokom.

Što se mene ticalo, ljeto je u tom momentu postalo naprosto savršeno jer – Zuri je naprosto obožavala kupanje 🙂

Photo by Tomino Čontofalský:
DSC_0151