Ispeci pa reci

Sjećam se kad smo Bobo i ja, nakon odluke o nabavci prvog britanca i opredjeljenja za uzgajivačnicu Beauty of Freya, otišli vidjeti mačiće kako bi izabrali onog pravog. Otprilike smo imali viziju što želimo: lila ili plavi. Onda smo vidjeli Njega: njegovo veličanstvo Ozija i uglas rekli: lila kao Ozi! Ono što je super u toj uzgajivačnici jest činjenica da na jednom mjestu možeš vidjeti sijaset različitih boja britanaca. Jer, većina nas običnih pučana misli kako su britanci sivi i garfildovski crvenkasti. Možeš misliti… Tako smo, na naše oduševljenje, vidjeli i one druge. Prvo nam je za oko zapela jedna crvena mlada ženkica pa smo pali u dilemu: hmm, bi li crvenog britanca? Dilema je otpala jer je ona bila predviđena za uzgajivačnicu. Potom smo ugledali bijelu britanku! Ima ih i bijelih?! Wow, pa oduvijek smo zapravo htjeli bijelu macu. I onda se „ukazala“ Afrodita, majka svih majki, carica: predivna trikolorka još boljeg karaktera. No, ona tad nije imala mačiće. Šteta jer smo upravo ustanovili kako želimo baš njenog mačića. Nakon sat vremena, bili smo posve zbunjeni, začarani i očarani bojama, osobitostima kao i različitostima. I, poput zadnjih naivaca koji su došli s „točnim“ saznanjem što zapravo žele, pojma više nismo imali što mi uopće želimo. Jedino što smo znali bilo je da želimo britanca.

U tom momentu, što se poklopilo s onim prvim htijenjima, bilo je baš jako puno lila i plavih. I odabrali smo jednog lila, čak mu dali i ime te ga čekali cijelo ljeto no nismo ga dočekali. Naime, desilo se da je upravo naš mačić nekako, u zaista kontroliranim uvjetima, spletom okolnosti završio  tragično i nije preživio. Nije nam, jednostavno, bio suđen. Sad smo postavili stvari nešto manje stresno: mi bi lila no uopće ga ne moramo birati, svejedno nam je, samo nek’ nam dođe. I došao je Vai, mačić koji je zapravo prvotno bio namijenjen nekom drugom koji mu je i dao tako lijepo ime. Nazvao ga je, točnije, Väinämöinen, prema junaku finskog narodnog spjeva Kalevala: mudrom starcu i prvom čovjeku nakon stvaranja svijeta, pjevaču i čudotvorcu koji je snagom riječi mijenjao svijet doživljavajući razne zgode i nezgode. I ime je odabrano zaista savršeno. Vai je kao pravi pjevač ispao vrlo vokalan mačak, a kao mudrac uvijek odmjeren u reakcijama što mu daje razboritost i smirenost u ophođenju s drugima (a što Uri, mala napast, koristi sve u 16) i zbog čega ga svi doživljavaju nekako carski. A što se čudotvorstva tiče, on je moje malo, prepametno čudo i to mi je dovoljno…

Na tronu…

Kao što sam već pisala, ubrzo smo se odlučili na još jednog britanca jer carevi ne vole ostajati sami 🙂
Trebalo je ponovno odabrati. No, naučili smo lekciju i uopće se nismo niti zamarali mišlju da znamo što bi. Ovaj put, tako, boja uopće nije bila bitna jer mi bi ionako sve boje da možemo. Što, naravno, ne možemo.
Tiha strast nam je, doduše, bila Afroditin mačić, neki slatki bikolor ili svjetliji no prepustili smo krajnji odabir Marini koja ih, kao uzgajivač, ipak najbolje poznaje. Nama je najvažnije bilo da se dobro slaže s Vaijem i da je mekšeg karaktera kako ne bi ugrozio Vaijevu „suverenost“ i pomalo machoidni stav. Mogao je biti i na tri noge što se nas tiče i s jednim okom, samo da je zdrav mačić s tri noge i jednim okom. Mužjak, ženka, totalno nebitno. I, kako je sudbina fantastična stvar: kad se pomiriš s njom, ona ti često za nagradu ispuni neku tajnu želju. Naime, Marina nam je javila da ima jednog mačića koji je mazica, krem bikolor, mekan pufast kako to samo „kremice“ znaju biti i, ni više ni manje, Afroditin! Too!
Nakon duugih par mjeseci, dočekali smo i da malac odraste te smo otišli po njega. Sjećam se da je samo prislonio glavicu na moj vrat i tako ostao dok ga nisam stavila u transporter. Tog momenta me je „kupio“.
Urban (ispalo je glazbeno ime za glazbenika :-)), skraćeno Uri, mala posvuduša, smiješan, mazan, zaigran kao zvrk… savršen.
I najbolji mogući odabir i za nas i za Vaija.

Ne vidiš me…

Da sad uzimam trećeg britanca, mislim da bi još manje znala kakvu boju želim. Imam neke želje, no da ih opet vidim onako na hrpi, jednako bih se izgubila…

Prije neki dan, išla sam s jednom kolegicom kod Marine pogledati mačiće. Baš se desilo da ima velik izbor mačića s puno različitih boja.
Kao i ja na početku priče, kolegica je „znala“ da želi lila ili plavog.
Sat vremena poslije, odluka je pala: krem ili crveni :-).