Okom kamere u privatni život ljubimaca


Tek je ljeto odmaglilo iza ugla, a ja se još uvijek prisjetim najboljih dijelova. Ili, još bolje, dva glavna hita. O jednom je već bilo riječi: Gunnina plivalica. Stoga se odmah bacam na drugi koji bez greške konkurira prvom, a to je: nadzor. Voljela bih reći posvemašnji no to ne bi bilo skroz točno pa će točniji izraz biti: djelomični.
O čemu se točno radi?
Odlazeći na more, pobrinuli smo se za mačji dio ekipe. Znala sam da će, kao i prošle godine, svekrva junački odraditi čuvanje malih vragolana i da će s njima provesti i par sati dnevno. I, zaista, sve je bilo točno tako. Klinci su bili zbrinuti bolje od ličkih medvjeda. No, postojao je jedan problem, a to smo – mi. Jer, koliko god oni relativno dobro podnosili razdvojenost od ljudskih jedinki, ljudske jedinke ne podnose najbolje razdvojenost od njih.
Stoga je dvočlano vijeće u sastavu BoBo i ja, prije odlaska na godišnji sve detaljno prodiskutiralo, složilo se da ima separacijskih problema i odlučilo ih pouzdano riješiti najboljim mogućim sistemom: kupnjom kamere (IP-kamera-DCS-936L-HD) putem koje ćemo imati neprekidni live streaming iz dnevnog boravka.

IP-kamera-DCS-936L-HD

 

I tako je instalirana kamera s dobrim pogledom noću i danju zajedno s pripadajućom aplikacijom na mobitelu, a mi smo se veselili prvom pogledu na intimu naših mijaukavaca koji niti ne slute da ih gledamo potajice. Onako – iz prikrajka.

Kako je tih dana bilo jako vruće, većinom su se zadržavali na balkonu i nismo ih baš često viđali no došao je i taj dan. Bio je to dan kad su pale neke naše ideje o tome što ih jesmo tj. nismo naučili. Npr. da ne idu na stol za blagovanje. Dakle, imamo samo jednu zonu gdje smo odredili da ne smiju: taj stol. Do ovoljetnog pogleda kroz kameru, bila sam vrlo ponosna na sebe kako sam ih to lijepo uspjela naučiti. Tj. barem Vaija. Za razliku od Vaija, Urija sam nekoliko puta „uhvatila“ na stolu no čim bi me vidio, šmugnuo bi dolje. Ali Vaija – nikad.

Do 4. kolovoza kad je i taj mit srušen:

prasac-Vai

Moje metode pozitivnog učenja kako ne ići na stol pale su u potpunosti u vodu te je i Uri odlučio pokazati mi srednji prst pri sljedećem pogledu kroz oko kamere:

prasac

U svakom slučaju, kamera se pokazala kao vrlo koristan alat za „snimanje prave situacije na terenu“ ali i „liječenja“ naših separacijskih problema jer – pokazalo se da oni sasvim lijepo funkcioniraju i bez nas. Iako pomalo u strahu što ćemo još vidjeti, odlučili smo do sljedećeg ljeta kamerama pokriti cijeli stan. Bit će to potpuni i nesputani voajerizam s kokicama u jednoj ruci, a mobitelom kao daljinskim upravljačem u drugoj pri čemu smo spremni za otkrivanje drugih tajni koje krije ovaj mačji dvojac.

Svima koji planiraju slično, samo jedan savjet: oprez, možda padnu mnoge vaše zablude o ponašanju vaših najmilijih četveronožaca 😉

Naša zabluda i priča glede stola, na kraju ljeta završila je ovim trenutnim stanjem gdje je (zasad) 1:0 za Vaija i Urija.Uri-na-stolu


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *