Kad malo zahladi, ludilo…


Jučer, ludnica… Kako je zahladilo, svi su se digli na noge. Od mačkoslavaca do Gunne.
Krenulo je oko 6 sati ujutro kad se začulo uobičajeno sitno tapkanje i potmulo brujanje izdaleka. Brujanje je postajalo sve glasnije sve dok se nije pretvorilo u predenje respektabilne jačine te je zvuku pridodan i taktilni dio: mekano krzno na jastuku iznad glave sa šapama koje su me omotale kao turban. Izvor silnih osjetilnih podražaja bio je, naravno, Uri, odlučivši da je sad vrijeme maženja.
Za 5 minuta, eto i Vaija. Vai je, da se razumijemo, car, a carevi se ne umiljavaju poput mile dječice. Carevi dolaze dostojanstveno i na prvu ne djeluju kao da ih išta zanima; dolaze tek’ malo pogledati „raju“. Poput svakog cara koji svijet promatra pomalo odozgora, Vai se namjestio meni na prsima predući vrlo tiho, gotovo pa nečujno.
Došao je i moment kad se i car poželio ušuškati pa mi se moj dragi glavonja došuljao ispod desne ruke i udobno namjestio, a ja ga zagrlila. Naime, carevi ne grle druge, drugi grle njih i sretni su poput malih prasaca što to uopće smiju.
I tako, pogurana na donji rub jastuka, s desnom rukom koju mi je bilo žao pomaknuti jer je sladak taj osjećaj mačje loptice, nisam mogla nikamo.
Iako su me mačkoslavci okupirali, lagano sam zapala u san no – došla je Gunna, princeza i kraljica istovremeno. Nju nitko ne može prevariti i nije uopće imalo smisla pretvarati se da spavam jer ona ima širokopojasne antene čitajući me kao otvorenu knjigu. Za nju, ja sam bila budna, a ona je upravo zaključila da je red i na nju. Bočno se priljubila uz krevet i onako s boka naslonila glavicu na mene. Za 5 minuta, posve se razgalila, propela na zadnje noge i cijeli prednji dio tijela bočno naslonila na krevet prema meni izgledajući skoro kao prava kiflica.
Da rezimiram: Uri na jastuku iznad glave trubi (čitaj: prede) mi u uho, Vaija grlim desnom rukom osiguravajući mu maksimalnu udobnost (tko mene pita), a Gunna mi se s iste strane naslanja na krevet i uspijevam je pomaziti lijevom rukom. Srećom, prije dvije godine sam operirala kralježnicu i sada je kao nova jer stara kralježnica ovo ne bi izdržala ni minutu.
Za to vrijeme, Bobo tvrdo spava nemajući pojma o opsadnom stanju koje vlada u njegovoj neposrednoj blizini.
Nakon kojih 10ak minuta, Gunna odlazi, Vai odlazi, a Urija ostavljam na jastuku da malo prijeđe i kod Bobe kojemu je sve to s omotavanjem oko glave i traktorskim predenjem strašno fora jer njega nikad ovako ne budi; uglavnom je šihta na meni. Pa nek’ vidi… Kad mali dosegne kilažu prosječnog britanca možda ni meni ni njemu više ne bude tako zabavno…

Kako smo se digli, valjalo je nahraniti beštijice koje su me gledale s ogromnim očekivanjem. Pogotovo Uri koji je toliko sretan kad vidi hranu da se čovjek osjeća doslovno povlašteno što običnim davanjem hrane izaziva provalu tolikog oduševljenja. No, o hrani jednom prilikom detaljnije jer ona u troje njih ima posve različit status.

Obavismo i hranjenje i čovjek bi pomislio da će prileć’ jer im je pun želudac. Aha, malo sutra i u nekoj drugoj bajci na nekom ružičastom, pufastom oblačiću… Gledajmo ovako: obrok = energija = ludiranje = moment kad se beštije polagano pretvaraju iz dr. Jekylla u mr. Hydea.

ludilo

Prvo je krenuo Uri jer taj malac vjerojatno ima nekoliko želudaca, predželudaca i inih kontejnera za hranu pa mu jurnjava netom nakon klope ne predstavlja apsolutno nikakav problem. Uri ne povraća, Uri samo trpa u sebe. Ako on ikad povrati, u gadnom je problemu. Vratimo se općoj pomami… Uri svakog dana iznova ponovno oprobava sve igračke zadržavajući se na svakoj dok ne ugleda drugu. Tad se baca na nju jednakom žestinom kao na onu prethodnu. Cilj je nogometaški: svaku igračku treba zabiti u gol, a gol je svaka pukotina na koju pritom naiđe i zbog koje kasnije imam glavobolju kad igračku pokušavam izvući van. Kad on završi s igračkama, često ne bude niti jedne u vidnom polju. Pustoš… Uri je i izuzetno društven i može se igrati s nekim no može i sam. Ovaj je put odlučio da se i Vai želi igrati. Tako je i Vai vrlo brzo bio uključen u posvemašnju jurnjavu i natjeravanje, htio, ne htio. Meni sa strane, izgledali su kao dvije svjetlosne trake koje putuju svjetlosnom brzinom i samo se povremeno vizualno pojavljuju iz različitih pravaca.
Eh sad, Gunni je to već postajalo previše (biti samo pasivni promatrač) pa nije bilo druge nego da se i ona priključi. Njeno priključivanje završi obično na dva načina: ili je i ona sudionik u natjeravanju pa se svjetlosnim trakama priključi i njena pojava s mašućim repom ili nastoji obuzdati Urija tretirajući ga kao neposlušnu ovčicu tj. onako mu borderski visi iznad glave. No, to njega previše ne dira, moram priznati.
Ovaj put, Gunna se odlučila natjeravati pokušavajući slijediti njihov urnebesni tempo.

Are you talking to me?Gunna i Vai

U jednom momentu svjetlosne trake su postale kugla koja se kotrljala i krenula je igra jače žestine koju je Gunna, uzbuđena od svega, u jednom momentu prekinula jednim reskim lavežom. Njih dvoje su na tren zastali, tad već u tunelu, izvirujući van s glavama poput malih merkata u izvidnici.

izvidnica

Zastoj nije dugo trajao i nastavili su u tunelu, iz tunela, na tunel… praćeni Gunnom koja se samo navirivala pokušavajući ustanoviti tko je gdje u kojem trenutku.
Kako to u njihovoj igri često izgleda, Uri je mladenački pretjerao. Eh sad, dok je bio beba od 2 kg, Vai mu je poput dobrog braceka sve puštao pokazujući onozemaljsku toleranciju. Sad su skoro tu negdje po veličini i kad se Uri navali na njega s gotovo 4,5 kg, Vaiju ne preostaje ništa drugo doli discipliniranje malog neotesanka. Tako je i sad Vai stoički trpio razigranu tasmanijsku neman no te carske metode kod Urija uglavnom ne pale. Možda kod nekoga opcija ignore pali ali Uri definitivno nije taj neki. Nakon malih milion šansi i kojih punih sat vremena, Vai mu je opalio šamarčinu i nastao je blaženi mir.

mir

mir 2

Ne znam što se dalje zbivalo jer sam otišla na posao, a kad sam se vratila oni su još spavali poput zadnjih svetaca. Malo kasnije, moji dragi bipolarci bili su mazni, divni i slatki kao šećerna pjenica.
Do navečer, naravno, kad je nastupila druga runda…

Vai-bipolar


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *