PAS SPASIOC VAŠ JE PRIJATELJ:

U New Yorku na Manhattan-u danas stoji spomenik na kojem se pored ostalih ističu imena: Sirius, Apollo i Bravo. Sazviježđa, uspješne misije? Ne, imena su to triju heroja koji su 11. rujna 2001. godine, nakon onog kobnog napada na World Trade Center, zadužili brojne ljude. Imena su to troje pasa spasioca bez kojih bi danas bilo više ljudskih žrtava toga dana i bez kojih bi još bezbroj djece ostalo bez svojih roditelja...
Današnja tehnologija je vrlo impresivna, sadrži razne aparate i pronalaske koji pomažu čovjeku u pokušaju pronalaženja unesrećenih. No, i pored svih njenih dobrih svojstava, u određenim uvjetima ta tehnologija pokazuje svoje nedostatke: jednostavno nije učinkovita, a prečesto ni dovoljno brza kad su u pitanju male jedinice vremena u kojima čovjekov život visi o koncu. I kako je to nerijetko slučaj kada tehnologija zakaže, često se rješenje na koje najmanje pomislimo pokaže kao najdjelotvornije. U ovom slučaju, to su pseći njuh, sluh (šum koji čovjek čuje s udaljenosti od četiri, pas čuje s udaljenosti od 25 metara), a i “periferni vid” je puno bolji negoli u nas. Najrazvijenije pseće osjetilo, osjetilo njuha, 11 je do 22 puta oštrije. Osjetljivost njegovih receptorskih stanica nedvojbeno je ogromna te pas time posjeduje svojevrsnu “mirisnu inteligeniju”.
Sve te sposobnosti čine ga idealnim i nezamjenjivim u svim akcijama spašavanja, po bilo kojem terenu i u bilo kojim uvjetima. Danas, u razvijenim zemljama osjetilo psećeg njuha se koristi već dulje vremena za spašavanje ljudskih života. Danas, u razvijenim zemljama postoje spomenici poput gore navedenog koji su podignuti u čast četveronožnim herojima koji su unatoč izuzetno teškim uvjetima spašavali ljudske živote i često je to bilo zadnje što su učinili u svom prekratkom životu.

Put do tog “zvanja” nije nimalo lagan, kako za vodiča, tako i za psa: pas mora položiti ispite poslušnosti i svladavanja prepreka te ispite traženja u planinama, ruševinama i lavinama. Budući da akcije spašavanja za vodiče pasa spasioca ne uključuju samo kinološka znanja, vodič takvog psa mora biti spreman na polaganje ispita iz poznavanja opasnosti u planinama, ruševinama i lavinama, pružanje prve pomoći čovjeku i psu, radiokomunikacije, orijentacije te mora svladati osnovne tehnike alpinizma. Posao obuke psa spasioca jednako aktivira i psa i njegova vodiča. Obuka takvog psa zahtjevna je i skupa no isto tako se ne smije iz vida ispustiti jedna činjenica, a to je da takav uigrani “tandem” na terenu zamjenjuje gotovo 30 ljudi!

Što zapravo kompletnu obuku za psa spasioca čini tako skupom? Razloga je mnogo... U prvom redu, pored psa, treba školovati i njegova vodiča. To uključuje opremu poput kompletne alpinističke opreme koja se usto koristi i u akcijama spašavanja, radio prijamnika, prikladne odjeće i obuće poput one u težim zimskim uvjetima.
U svojoj obuci, psi spasioci prolaze kroz iznadprosječnu socijalizaciju i rad u svim mogućim vremenskim i okolišnim uvjetima. Taj dio obuke je zapravo najskuplji jer često uključuje poligone koji simuliraju ruševine i ine uvjete. U “poslu” u kojem se radi o ljudskim životima potrebno je stalno usavršavanje znanja i razmjena podataka te su od vitalne važnosti seminari i tzv. tabori (unutar zemlje ali najčešće u inozemstvu) na kojima se izvode vježbe koje vode ka daljnjem usavršavanju vodiča i psa. Zatim su tu osnovni rekviziti za obuku: od hrane i igračaka pa sve do šatorskih krila itd.

Zasada se jedino u Klubu za obuku sportskih i službenih pasa Zagreb nalazi nekoliko pasa sa položenim ispitima za pse spasioce u Hrvatskoj koji su odškolovani i spremni za spasilačke akcije no polako njihov broj raste. Samo zahvaljujući ogromnom entuzijazmu i ljubavi, u tijeku je daljnje školovanje takvih pasa i vodiča. Sekcija pasa spasioca susreće se sa podosta problema. Tu su problemi nalaženja “novih” ruševina potrebnih za stalne treninge. Trening ekipa često trenira na sljemenskom Brestovcu u razrušenoj bivšoj plućnoj bolnici no upitna je svrsishodnost duljeg treniranja na istom terenu. Psima je za kvalitetnu obuku potrebno mjenjanje okoliša i suočavanje sa novim situacijama, novi i nepoznati mirisi.
Tu je i trening pasa u lavinama gdje je potrebno prijeći podosta kilometara u zimskim uvjetima do područja zatrpanog snijegom u kojem bi se trening mogao odvijati. Sekcija spasioca dobro surađuje sa susjednom Slovenijom te trenira na njihovim terenima. Naravno, često se nameću i troškovi prijevoza koji, zbrojeni, i nisu mali.

Uz sve te probleme i nedostatak financijskih sredstava, spasilačka trening ekipa postiže izvrsne rezultate na ispitima i natjecanjima u susjednim zemljama. U novije vrijeme pokrenuta je i suradnja sa Gorskom službom spašavanja Zagreb no to je tek početak, za nešto konkretnije ipak su potrebna sredstva...

Ljudi se često pitaju zašto sve to psi rade, zašto se muče, kako ih mi uopće “natjeramo” da dahčući traže nestale po jakom suncu, probijaju se kroz nanose snijega u svojoj plemenitoj potrazi i uporno lajući obavještavaju nas da je potraga uspješno okončana.
Odgovor je vrlo jednostavan, čak pomalo naivno i nevjerojatno zvuči: zbog igre nakon dobro obavljena posla ili običnog komadića hrane koji je potpuno nedovoljan zasititi ga nego samo govori: bio si dobar. Pseće srce je jednostavno i plemenito i ne traži velike i nedostižne nagrade. Traži samo ljubav i potvrdu dobro obavljenog posla. Uz dobrog vodiča, ono je dovoljno veliko i smiono uletiti u najveću opasnost ne bi li iz nje izvukao koji život. To je esencija pasa spasilaca koji obavljaju najplemenitiju dužnost koju može obavljati jedno živo biće: spašavanje tuđih života. Najveća nagrada nečijem radu je život. Ponekad su ishodi tužni (pronalaženje mrtvih ljudi) ali i tada saznanje što se desilo olakšava pomalo silan bol gubitka jer, Najgore je ne znati.
Desi li vam se da ugledate psa sa obilježjima psa spasioca (vidljiva oprsnica sa križem na kojoj piše pas spasioc i rescue dog), sjetite se njegovog žara kojim pristupa svom humanom poslu ali i straha njegovog vodiča koji osjeća svaki put kad zaputi svog ljubimca u nanos snijega koji ga svaki čas može zamesti ili ruševinu prepunu vidljivih i nevidljivih opasnosti nalik na komad uzdrmanog stropa pod kojim može zauvijek nestati. Sjetite se da je njegovo srce poput srca golijata. Sjetite se da su ponekad heroji čupavi, govore drugim jezikom i imaju četiri noge...
I, ako se jednog dana stjecajem okolnosti možda izgubite i pomalo očajni iscrpljeno legnete i zaspite, a nakon nekog vremena probudi vas veseli, neprekidni i gromki lavež dok u vas netremice gledaju pametne, tople pseće oči, ne bojte se – spašeni ste.